Nakon što nije iskoristio lijepu priliku da se na Svjetskom prvenstvu pozlati u superkombinaciji, Ivica Kostelić je u ciljnoj ravnini žalio za propuštenom prigodom, ali je na rotirajućem pobjedničkom postolju slavio svoju šestu veliku medalju, odnosno četvrto srebro.
Poslije je pred novinarima priznao slabosti svoje slalomske izvedbe i nije se žalio na desno koljeno. Jest, javilo se ono opet, ali ne do mjere da je utjecalo na rezultat. Barem ne na svjesnoj razini. No, tko zna, možda i to koljeno ima veze s problemima tehnike vožnje s kojima se Ivica u Schladmingu bori. Jedan je nesvjesno dizanje desne noge u spustu, a drugi je kasni ulazak u slalomski zavoj.
- Već sam na treninzima u Innerkremsu shvatio da su mi na strmini zavoji ispod kolca, a ova staza u Schladmingu uglavnom je strma. To mi se ne sviđa, ali se to da popraviti. Moram vidjeti zbog čega je to.
I s ovom utrkom Ivica je dokazao da je jedan od najkompletnijih skijaša svijeta jer u istom danu mora iskazati izvrsnost u izdržajnom maratonu kakav je spust, a potom u tehniciranju oko kolaca u slalomu? Koliko su teške te transformacije, prelasci s dugačkih na kratke skije u četiri do šest sati razmaka?
- Nije to lagano baš, no mi na treningu često mijenjamo skije pa meni nije toliko teško.
Da se Svjetsko prvenstvo održava u Wengenu ili Kitzbühelu, vjerojatno bi ovo bio razgovor s novim svjetskim prvakom u superkombinaciji, no Schladming baš i nije idealno skijalište za Ivicu. U 12 prijašnjih slalomskih nastupa imao je samo dva postolja, dva treća mjesta. Svojedobno je znao reći da se, kada ulazi u ciljnu arenu, u Schladmingu osjeća kao da ulazi u usta zmaja.
- Kada je slalom u Svjetskom kupu, gledatelji su drugačije raspoređeni nego sada i, kada ulaziš u tu arenu, to je nešto posebno. Ne znam postoji li igdje polukružna arena u cilju, osim ovdje. Prema kazivanju predsjednika njihova saveza, njima je ovo Svjetsko prvenstvo važnije od Eura 2008. Uložen je golem novac jer im je turizam jedna od najvažnijih grana. To je njihov nacionalni sport i zato i mi sudionici imamo taj jedinstveni doživljaj koji ne može postojati nigdje drugdje.
Kada su ga zapitali je li još rano ovu medalju komparirati s preostalih pet s velikih natjecanja, kazao je:
- S olimpijskim medaljama ne može se mjeriti. Ovo je srebro ono što je nedostajalo da kompletiram sve tri medalje, i to je njeno mjesto u odnosu na ostale.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
