Popis stanovištva je najopsežniji izvor podataka o stanovništvu, kućanstvima, obiteljima i stanovima. Ti su podaci nužni za provedbu raznih gospodarskih i socijalnih razvojnih politika te znanstvenih istraživanja. No, predstojeći popis bi konačno trebao dati i stvarnu demografsku sliku BiH. Naime, ni nakon 18 godina u BiH nije riješen problem raseljenih i izbjeglih osoba.

Podaci UNHCR-a

O tome zorno svjedoče podaci UNHCR-a prema kojima se u prvoj polovini prošle godine u svoja predratna prebivališta vratilo 146 izbjeglica i 177 raseljenih osoba. S druge strane, u bazi podataka državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, objavljeno je početkom 2011. godine, bilo je oko 45.000 obitelji koje se žele odmah vratiti svojim kućama. Riječ je o 140.000 osoba. U BiH postoji još oko 120.000 u ratu razrušenih, a neobnovljenih objekata. U svrhu povratka trebalo bi obnoviti njih 45.000, a za tako nešto - procjene su - potrebno je milijardu i 300 milijuna KM. Na razini BiH u posljednje tri godine za povratak je izdvojeno oko 150 milijuna KM, što je manje od desetog dijela sredstava koja su neophodna da bi ovaj proces bio završen do 2014. godine. Također, jedan od problema je i nepostojanje podataka institucija o točnom broju stvarnih povratnika. Naime, nijedna institucija ne može dati točan broj stvarnih povratnika, odnosno onih koji su se trajno nastanili u predratnim mjestima prebivališta. Pogotovo nema podataka o onima koji su se formalno pravno vratili, a potom prodali svoju imovinu i po drugi put otišli na neke nove adrese. Tek bi popis stanovništva mogao dati pravu demografsku sliku BiH. Prema podacima UNHCR-a u Bosni i Hercegovini ima približno 37.000 samo interno raseljenih obitelji ili više od 113.000 osoba. Od toga u Federaciji BiH blizu 49.000, oko 64.000 u Republici Srpskoj i oko 250 u Distriktu Brčko. Tu je i oko 2400 obitelji s blizu 7000 članova u kolektivnim centrima širom BiH. Jedna od zaključnih napomena i preporuka Odbora za ljudska prava UN-a, još iz studenoga 2006. godine, odnosila se izravno na kolektivne centre.

Ukidati kolektivne centre

U njoj je precizirano da Bosna i Hercegovina „treba nastaviti s ukidanjem kolektivnih centara za raseljene osobe i osigurati odgovarajuće alternativne stanove osobama koje žive u takvim centrima”. No, ni nakon sedam godina od spomenutih zaključnih napomena, kolektivni centri nisu još zatvoreni. Među interno raseljenim je veliki broj kronično bolesnih, fizički ili mentalno oboljelih, starijih osoba bez podrške članova obitelji, samohranih majki.

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini