- Iz današnje mi se perspektive čini kao da se sve dogodilo jučer - komentirao je Goran Ivanišević činjenicu da danas slavi jubilej svog wimbledonskog trijumfa. I danas često gleda snimku tog finala.
Najdraža kiša
- Taj meč volim gledati sam, tada najviše uživam. Iako me je uvijek strah da nešto ne krene po zlu. Da možda ipak neću osvojiti Wimbledon uza sve te finale - iskreno će Goran, koji bi, i da nije bilo tog naslova, cijelu karijeru ocijenio uspješnom.
- Ipak sam bio drugi na svijetu, tri puta igrao u finalu Wimbledona, polufinalu US Opena, osvojio 21 turnir. No, danas nitko ne pamti druge, svi, pa i Hrvati, priznaju samo pobjednike. Svakom bi trebalo malo vremena da razmisli tko je lani igrao u finalu Wimbledona ili tko je igrao u finalu nogometnog SP-a. Pobjednike svi znaju. Kamo god u životu išao, uvijek ću moći reći da sam osvojio Wimbledon – kaže Goran, kojem će u najvećem sjećanju iz te 2001. ostati polufinalni susret s Henmanom i završnica s Rafterom.
- Protiv Henmana sam gubio 2:1 u setovima i 2:1 u četvrtom setu, bio na rubu poraza kad se pojavila predivna, najdraža kiša koja me je vratila u život. Sve je u nastavku meča u sljedeća dva dana bilo na mojoj strani - kaže Goran.
Finale s Patrickom Rafterom igrao je u ponedjeljak.
- Po svemu poseban dan, atmosfera koju će biti nemoguće ponoviti. I danas se naježim kad se svega sjetim, 15.000 otvorenih ulaznica, navijanje kao u Davisovu kupu. Čak sam i guštao uz australske pjesme - prisjeća se Goran i nastavlja:
Čuveni doček na rivi
- Otišlo je sve do petog seta, tako je bilo najpoštenije. Obojica smo nekako držali servis sve do 15. gema kad sam odigrao možda i najbolje reterne u cijeloj karijeri. Onda je počeo moj 10-minutni šou serviranja za pobjedu u Wimbledonu. Kažem sebi: polako, ima vremena. No, ne možete vi to, živci rade. Posljednji poen - erupcija emocija, nešto neviđeno - pokušava objasniti najveći hrvatski tenisač konačnih 9:7 u petom setu. Na kraju priče uslijedio je čuveni doček na splitskoj rivi.
- To može samo Split. Nisam mogao zamisliti da je onoliko svijeta došlo radi mene. Bio sam izvan sebe, ni danas nisam svjestan koliko sam "beštimao" taj dan na rivi. Taj ću doček pamtiti cijeli život.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
