Zakon o restituciji u regiji jedino nije usvojila BiH. Premda bi se prema ovom zakonu, ako se ikada usvoji, imovina koju je bivši narodni režim doslovno oteo trebala vratiti bivšim vlasnicima, malo tko vjeruje u to. Naime, kako je ovaj zakon u većini tranzicijski zemalja usvojen, nije vraćena sva imovina starim vlasnicima. Ono što se moglo vratiti, vraćeno je, ono što nije, regulirali su neki drugi akti, ali se ipak vodilo računa da svi budu zadovoljni. S druge strane, Češka je uvjetovala potpisivanje Lisabonskog sporazuma nevraćanjem imovine sudetskim Nijemcima, što je također apsurd, ali onaj europski. U BiH je posve drukčija situacija. Prema nekim procjenama, oko sedam posto te imovine pripadalo je vjerskim zajednicama, koje traže njezino vraćanje ili pravednu nadoknadu.

Sva nemoć države

Slučaj pokušaja deložacije kardinala Vinka Puljića pokazao je svu apsurdnost zakonske regulative u ovoj oblasti, kažu u Biskupskoj konferenciji BiH. Nije bitno donijeti zakon nego mehanizam njegove provedbe. - Treba pronaći način provedbe zakona. Da ne bude kao do sada da se sve u ovoj zemlji radi preko noći ili preko koljena, ističe msgr. Ivo Tomašević, generalni tajnik Biskupske konferencije BiH, s kojim smo razgovarali o temi vezano uz imovinu Katoličke crkve u BiH, posebno u Sarajevu, te o povratu iste i problemima koji prate ovaj proces. - Hoće Muzičku akademiju, uzmu od sestara, hoće MUP, uzmu od Židovske zajednice... ali oni tu imovinu nisu nikome pojedinačno davali, a sada se radi upravo to... Zakonom, koji je prouzročio i slučaj vezan uz deložaciju kardinala, pokušava se legalizirati nešto što je ilegalno, rekao je msgr. Tomašević istaknuvši da to nikako ne ide u prilog državi, u kojoj se toliko priča o ulasku u EU, a u kojoj je pravo vlasništva neprikosnoveno. Pa, tko će ulagati u zemlju u kojoj se nikad ne zna hoće li sljedećeg jutra vlasništvo biti oduzeto! To nema nigdje, ustvrdio je Tomašević. Naime, i kada se neki objekt vrati, on služi samo na korištenje, a zbog nepostojanja zakona isti nema vlasnika, samo što ga stari vlasnik može koristiti. Zbog nepostojanja zakona, mi od općina tražimo samo ono što se u ovom trenutku može dobiti, a to su uglavnom objekti koji bi služili u socijalne svrhe. Nama nisu prioritet zgrade u kojima žive stanari, naglasio je Tomašević.

Nema rješenja preko noći

Generalni tajnik BK BiH također podsjeća na činjenicu kako je Crkva u vrijeme nadbiskupa Stadlera izdržavala svoje institucije, a danas žive od pomoći. Ako bi dobili povrat nekih objekata, onda je moguće razmišljati o nekom izdržavanju, jer i mi moramo od nečega živjeti, posebno u vremenu kada država još uvijek ne stoji stabilno na svojim nogama. Jasno je kako se stvari ne mogu riješiti preko noći, stoga mi ne želimo pod svaku cijenu rješavati ove probleme nego postupno. U Sarajevu ima zgrada čija je starost 100 godina i više i za čiju adaptaciju treba ogroman novac, jer nisu održavane, a i posljednji rat je učinio svoje, pa se ponekad čini da bi isplatnije bilo napraviti novu. Inače, kada je u pitanju crkvena imovina, svaka biskupija vodi računa o svojim dobrima, tako da u ovom trenutku ne mogu govoriti što je s imovinom u drugim biskupijama. Navest ću samo primjer Banje Luke. Kada bi se vratila primjerice sva imovina Trapistima - to je skoro jedna trećina grada ili primjerice kompleks zemlje sa samostanom časnih sestara koji je bio poznat kao Nazaret, a nakon Drugog svjetskog rata srušen je, a zemlja oduzeta i napravljena vojarna Kozara, naglasio je Tomašević.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura