Rasema Handanović zvana Zolja priznala je jučer pred Sudom BiH da je sudjelovala u ubojstvu većeg broja hrvatskih civila i vojnika u Trusini 1993. godine, istodobno optužujući pripadnike i zapovjednike postrojbe Armije BiH “Zulfikar” kojima se sudi pred državnim Sudom.
Svjedok Tužiteljstva
Ona se jučer pred Sudom BiH pojavila kao svjedok tužiteljstva u predmetu Memić i dr. Odgovarajući na pitanja tužiteljice Vesne Budimir, Rasema Handanović Zolja je izjavila kako je bila u izviđačkom odjeljenju, te da je izvješće podnosila izravno zapovjedniku Zulfikaru Ališpagi Zuki. Opisala je i kako je skupina u kojoj su bili Nedžad Hodžić i još jedan od onih koji čekaju suđenje za ratni zločin, Edin Džeko, bili priveligirani, te koristili brojne beneficije koje su imali Zulfikar Ališpago Zuka i njegov zamjenik u postrojbi Armije BiH Zulfikar Nihad Bojadžić. Detaljno opisujući tijek akcije u Trusini koja se dogodila 16. travnja, a u kojoj je, prema optužnici, ubijeno 18 hrvatskih civila i četiri pripadnika HVO-a, Rasema Handanović je ispričala kako ih je tog jutra postrojio Zulfikar Ališpago i uz “motivaciju”, koja se uglavnom sastojala od borbenih poklika “tekbir” i “Allahu ekber”, informirao o polasku u Trusinu. - To je bilo podizanje morala. Ja nisam više od pet puta u životu bila u džamiji, niti znam klanjati. Ne znam može li me itko uopće nazvati muslimanom. Međutim, tim povicima se podizao moral, iako je tu bilo i onih koji nisu muslimani. Radilo se to na svim stranama - ustvrdila je Handanović. U ovom dijelu svjedočenja Zolja je vrlo izravno optužila Nihada Bojadžića kazavši da im je on neposredno prije polaska u akciju, kada su se već nalazili iznad sela, naredio “odradimo Trusinu da ni kokoš ne smije ostati”. - Mi tada nismo znali da je Trusina nacionalno mješovito stanovništvo. Vodiči su nam pokazali da su s jedne strane hrvatske, a s druge muslimanske kuće i da njih ne diramo. Nihad (Bojadžić, nap. a.) je zapovijedao akcijom sa sigurne pozicije, kazala je Handanović dodavši kako je na zapovjednom mjestu bio i izvjesni Beg, koji je trebao zapovijedati pripadnicima 45. motorizirane brigade. Opisala je kako su se pripadnici odreda “Zulfikar”, podijeljeni u dvije skupine kretali Trusinom i izvodili Hrvate iz njihovih kuća, skupljajući ih na nekoliko lokacija, te da tijekom akcije nije ranjen ili ubijen niti jedan pripadnik postrojbe.
Ubojstva zatočenika
Na izravan upit tužiteljice, Handanović je kazala da iz hrvatskih kuća nitko nije pucao na njih. U trenutku kada je počela pričati o konkretnim ubojstvima hrvatskih zatočenika, Zolja je prekinula svjedočenje i drhtavim glasom kazala kako ona nije ista osoba kao 1993. godine. - Moj rat je završio 1995. godine, a u ovoj državi on traje još uvijek, samo što sada tinja - kazala je Zolja, prije nego je opisala ubojstva zatočenika u Trusini. Po njezinim riječima, Edin Džeko je kod trgovine u Trusini ubio dvoje starijih civila koji su bili izvedeni iz svoje kuće. U blizini trgovine vidjela je još jedan leš muškarca raznesene glave za kojeg pretpostavlja da je vlasnik trgovine u kojoj su pripadnici Zulfikara” slavili uspješno okončanje akcije. Hadnanović kaže kako je i ona s njima pila pivo i jela sendviče.
Tada je, kaže, iz suprotnog smjera stigao rafal koji je pogodio njezinog suborca i “zaštitnika” u postrojbi izvjesnog Samka, kao i još jednog vojnika. Po naredbi zamjenika Zulfikara Ališpage Zuke, Nihada Bojadžića pripadnici postrojbe “Zulfikara” Armije BiH su se povukli iz sela, vodeći sa sobom zarobljenike, izuzev jedne skupine za koju pretpostavlja da su već bili likvidirani.
Strijeljanje Hrvata
Nakon što su došli izvan domašaja vatre, izdvojili su i postrojili šest-sedam muškaraca, među kojima je bilo i civila. Nedžad Hodžić je motorolom pitao Nihada Bojadžića što da radi sa zarobljenicima, a ovaj mu je odgovorio da ih sve pobiju. Kad je Nedžad Hodžić pozvao streljački vod, jedan mladić iz skupine zarobljenika pokušao je pobjeći, a svi prisutni vojnici su zapucali, ubivši njega i ostale zatočene muškarce koji su tu bili postrojeni. Iako je od sutkinje Željke Marenić upozorena da odgovorom može inkriminirati samu sebe, Rasema Handanović Zolja je na upit tužiteljice potvrdila da je i ona pucala u zarobljenike. Nastavili su potom povlačenje iz Trusine, a Nihad Bojadžić im je, kaže naredio da zarobljene žene i djecu puste da se vrate u selo. Pripadnici odreda “Zulfikar” vratili su se na Igman, a Rasema Handanović Zolja tvrdi kako je tek kasnije iz medija doznala da je Trusina zapaljena. Dodala je kako nakon akcije nitko od nje ili drugih pripadnika odreda nije uzimao izjave o onome što se tamo dogodilo. Pred sami kraj saslušanja tužiteljica Budimir pitala je Rasemu Handanović Zolju je li joj poznato ime “Vrce”. - Da. To je još jedno selo koje smo očistili od Hrvata, odlučno je odgovorila Handanović, što je izazvalo oštre prosvjede Bojadžićevog odvjetničkog tima. Tražeći da se objasni kakve veze Vrce imaju s ovim sudskim procesom, odvjetnički tim Nihada Bojadžića je optužio tužiteljicu Budimir za razne pritiske tijekom ovoga suđenja. Treba napomenuti kako su se sličnim izjavama ovi odvjetnici koristili tijekom suđenja pojedinim kriminalnim skupinama koje su na kraju osuđene na dugotrajne zatvorske kazne. Sutkinja Marenić smirila je situaciju, a saslušanje Raseme Handanović od državnog tužiteljstva završeno je njezinom porukom obiteljima žrtava iz Trusine.
Izrazila žaljenje
- Jako mi je žao zbog njihovih najmilijih i ne samo njih, već svih u BiH. Svi smo mi žrtve rata i svi smo nekoga izgubili. Ja sam izgubila dijete i čovjeka za kojim još uvijek žalim. Žao mi je svih koji su se napatili za naše bolje sutra koje, na žalost, nije došlo - kazala je Rasema Handanović Zolja . Treba spomenuti kako se obrana optuženih jučer protivila svjedočenju Raseme Handanović, inzistirajući kod Sudbenog vijeća da se sačeka odluka Suda o sporazumu koji je zloglasna Zolja sklopila s državnim Tužiteljstvom. Prije jučerašnjeg pojavljivanja Zolje u ulozi svjedoka protiv zapovjednika i pripadnika odredba Armije BiH “Zulfikar” redali su se prigovori odvjetnika obrane, koji tvrde da je u pitanju klasična trgovina između Tužiteljstva i Raseme Handanović. Ilustrirali su to i tvrdnjom da će Rasema Handanović Zolja “kao glavni egzekutor”, po ovom sporazumu, dobiti tek pet godina zatvora. Tražili su i da im se dostavi sva dokumentacija vezana uz njezin ekstradicijski postupak iz SAD-a. Sudsko vijeće je, ipak, pristalo da tužiteljica Vesna Budimir jučer ispita svjedokinju Handanović, dok će odvjetnici obrane tu priliku imati 16. travnja. Handanović je u sudnici djelovala vrlo smireno i staloženo, ostavljajući dojam vrlo elokventne osobe. Potvrdila je da je u BiH završila srednju kemijsku školu, a da se u SAD-u obrazovala za knjigovodstvo, računovodstvo i poslovno upravljanje.
Dodala je kako boluje od kronične bolesti mišića i zglobova, zbog čega je u invalidskoj mirovini. Tijekom cijelog svjedočenja nastojala je opovrgnuti sliku koja je o njoj kao monstrumu stvorena u javnosti. Ispričala je da je na početku rata u Sanskom Mostu, koji je bio pod kontrolom srpskih snaga, pretrpjela maltretiranja i silovanje, te da je imala spontani pobačaj, dok je njen izvanbračni partner zatočen u logor. Svoj ratni put je, kako kaže, započela nakon izlaska iz Sanskog Mosta, u rujnu 1992. godine u 1. krajiškom bataljunu Armije BiH, da bi nakon pada Jajca otišla u Hrvatsku, kako bi utvrdila što je bilo s njezinim izvanbračnim partnerom. Nakon što je doznala da je ubijen vratila se u BiH i pridružila Handžar diviziji Armije BiH, gdje je i dobila nadimak “Zolja”. Početkom travnja 1993. godine, tvrdi, prešla je u odred “Zulfikar” Armije BiH koji je bio smješten na Igmanu. Ističe kako je tu upoznala zapovjednika odreda Zulfikara Ališpagu Zuku i druge pripadnike postrojbe, uključujući optuženike u ovom predmetu. Svjedočenje Raseme Handanović Zolje je do sada najveći dokaz o zločinima Armije BiH nad Hrvatima u dolini Neretve.
Nakon ovoga svjedočenja zločine nad Hrvatima više nitko ne može nazivati sporadičnim incidentima, a upravo su ovi događaji do sada imali ovakvo obilježje. Rasema Handanović Zolja je jasno istaknula kako je cijela akcija bila planirana, kako su izdavana naređenja da se likvidiraju civili. Također, sada je jasno kako je istinu o Trusini znao tadašnji vrh Armije Bosne i Hercegovine na čelu s Seferom Halilovićem. Iako su sve znali, ništa nisu poduzeli kako bi zločin spriječili i kaznili odgovorne. Svojom šutnjom svih ovih godina su pokušali sakriti istinu o zločinima nad Hrvatima, ali svjedočenje Raseme Handanović Zolje je dokaz koji će biti nemoguće oboriti. Suđenje se nastavlja u travnju kada bi obrane optuženih trebale ispitati Rasemu Handanović Zolju.
zaklela se zemlja raju da se svacije tajne saznaju...