Episkop zahumsko-hercegovački Grigorije izjavio je kako su riječi isprike koje je uputio Dubrovčanima u tamošnjoj katedrali bile neophodne, te da usprkos brojnim kritikama ne želi niti milimetra uzmaknuti od onoga što je kazao.
Pitanja iz rata
-Ja sam to izučio. Pitao sam ljude koji su bili na strani JNA, a kasnije srpsko-crnogorskoj strani. Oni su mi rekli da su bombardirali grad, da je obrana bila nikakva i da ne znaju zašto su to radili. Mnogi ljudi to nisu htjeli raditi i vadili su osigurače iz granata, ali su im neki drugi ljudi zapovijedali bombardiranje. Dakle, nevini civili su ubijeni u gradu, a ja se kao episkop moram boriti protiv te vojničke psihologije da naših tamo ima 10 posto i da treba udariti po svima. Nekad je ta psihologija u nekom ratu možda i opravdana, ali za mene kao episkopa nemoguća, jer ja znam da svaka smrt za majku tog djeteta ili čovjeka je gubitak cijelog svijeta i cijelog života. Samo da su se ljudi prestrašili od tolikog pucanja bio bi to strašan zločin, a kamoli što su ginuli ljudi, što su stradale te prelijepe zgrade, što su plakala djeca, što su ljudi bježali. To netko mora kazati, a ja sam imao hrabrosti to reći i nikada neću niti za jedan milimetar uzmaknuti od tog kazivanja i znam zašto sam to kazao i mogu to braniti kao kršćanin, inače nisam kršćanin, kazao je vladika Grigorije gostujući u emisiji HRT-a “Nedjeljom u 2“. Priznao je da je kao prijatelj Borisa Tadića priželjkivao njegovu pobjedu na izborima u Srbiji, a odgovarajući na upit o izjavi novoizabranog predsjednika, Tomislava Nikolića, vladika Grigorije je kazao da je ona dana u vremenu poslijeizborne euforije.
BiH složena sredina
-Mislim da će se sve to dovesti u red. Moje je duboko uvjerenje da je BiH jako složena sredina koja užasno ovisi o srpsko hrvatskim odnosima, kao što je i bivša Jugoslavija ovisila o tim odnosima, kazao je vladika. Govoreći o životu u Mostaru kazao je kako mu je u gradu na Neretvi vrlo zanimljivo. Mostar je, ističe vladika, čudesan grad pun povijesti koji je osovina cijele Hercegovine. Za Širokobriježane je, pak, kazao da su najbolji ljudi u zapadnoj Hercegovini, korektni i konkretni ljudi mekog srca. Svoj odnos s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom Grigorije je nazvao prijateljskim, ali ne intenzivnim. Dodao je da smatra kako je od Dodika nekada ovisio opstanak Srba u BiH, a da danas od njega ovisi napredak Srba u BiH. Duhovito je odgovorio i na pitanje vidi li se sebe u budućnosti kao patrijarha SPC-a. -Više vjerujem da ću dobiti Nobelovu nagradu za književnost, nego da ću postati patrijarh, odgovorio je vladika Grigorije.
Sad je lako lijepo govoriti. Treba prijeci na djela. Pitam se, zasto takvi istinoljubivi i pravedni Srbi nisu za vrijeme rata barem protestirali protiv ubijanja. I ovaj vladika je mogao iz protesta istupiti iz SPC, jer je vrh njegove Crkvee blagoslivao, grlio se s "hrabrim srpskim ratnicima" kao sto su Arkan, Seselj i Mladic. Oni ni dan danas se ne ograduju od tih zlocina, a znali su kroz citavu dosadasnju povijest spocitavati Stepincu nedokazanu krivnju.