Državni tajnik za odnose s državama Svete Stolice nadbiskup Dominique Mamberti i ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj razmijenili su protekloga tjedna ratifikacijske instrumente čime je stupio na snagu Ugovor o dušobrižništvu katoličkih pripadnika Oružanih snaga BiH. Svečanosti je nazočio i uzoriti kardinal Tarcisio Bertone, Državni tajnik Njegove Svetosti apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D’Errico najviše se angažirao na zaživljavanju ovoga sporazuma koji ima dalekosežne pozitivne ‘posljedice’ za državu Bosnu i Hercegovinu, Hrvate katolike i druge vjerske zajednice.
Općenito, svi razumijemo da je ovaj ugovor važan za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Možete li nam reći Vaše gledište o njegovoj važnosti?
Ovaj ugovor je važan zbog različitih motiva. Prije svega dopušta nam da još bolje organiziramo dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga, imenovanjem biskupa koji će imati svoju nadležnost u ovom području u cijeloj zemlji. Na drugom mjestu, on je važan i za Biskupsku konferenciju, jer petorici aktualnih biskupa dodat će se i šesti. Osim toga, važan je za Svetu Stolicu, jer je ponovno priznato njezino zauzimanje u služenju miru, razvitku naroda, ljudskih prava i posebno vjerske slobode. Isto tako, ovaj ugovor je prepoznavanje kvalificiranog doprinosa koji je lokalna katolička zajednica dala u delikatnom području dušobrižništva u Oružanim snagama. Osobno vjerujem da svi trebamo biti zahvalni don Tomi Kneževiću i njegovim suradnicima za pionirski rad koji su obavljali u ovom delikatnom pastoralnom području.
Vojni ordinarijat
Ugovor, čini se, ima i širi društveni značaj u mjesecima, pa i godinama kada Bosni i Hercegovini ne cvjetaju ruže?!
Mons. Mamberti je također u svom obraćanju govorio o jednoj posebno važnoj točki. A to je, Sveta Stolica je uvjerena da će Ugovor koristiti slici zemlje na međunarodnoj razini: u smislu da će poslužiti u predstavljanju Bosne i Hercegovine kao zemlje u kojoj se – usprkos poteškoćama koje se ne može ignorirati – s poštovanjem gleda na poštivanje vjerskih zajednica, i daje se pravo značenje demokratskim načelima, priznatim na međunarodnoj razini, i posebice načelu vjerske slobode. Zato je šef vatikanske diplomacije rekao da nam je želja da to mogne poslužiti procesu europske i euroatlantske integracije, koja je u središtu političke rasprave ovih mjeseci.
Je li Ugovor već stupio na snagu?
Prema članku 13., on je stupio na snagu istog dana razmjene ratifikacijskih instrumenata. A to je 14. rujna.
Trebamo li, dakle, uskoro očekivati i imenovanje prvoga vojnog biskupa?
Razumljivo je iščekivanje tolikih naših crkvenih osoba i tolikih vjernika. Ono je također i naše. Prije koji dan poglavari su mi rekli da predviđaju da bi mogli za koji tjedan dostaviti Svetom Ocu zaključke do kojih će doći različite vatikanske ustanove kompetentne za imenovanje vojnog ordinarija. Naša nada je da bi se to moglo dogoditi do konca ove godine, koja je već dala jednog novog biskupa Crkvi u Bosni i Hercegovini (pomoćnog banjolučkog biskupa mons. Marka Semrena).
Ministar Alkalaj je u svom govoru u Vatikanu govorio o dugom radu da bi se stiglo do ovog ugovora. Možete li nam reći na što se ministar pozivao?
Ministar je dobro rekao. Ovaj ugovor je plod višemjesečnog rada Mješovitog povjerenstva za primjenu Temeljnog ugovora. Kao što znadete, Temeljnim ugovorom je prije četiri godine bio definiran pravni okvir za djelovanje i prisutnost Katoličke crkve u zemlji. Posebice, člankom 15. Temeljnog ugovora Bosna i Hercegovina je priznala i jamčila pravo Katoličke crkve na dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga. Člankom 15. određeno je također da će vjersko djelovanje u Oružanim snagama biti uređeno jednim naknadnim ugovorom između crkvenih vlasti i Bosne i Hercegovine.
Što su bili pojedinačni napori koje su poduzeli dužnosnici u vlasti BiH?
U mjesecima koji su slijedili, utemeljeno je Mješovito povjerenstvo za primjenu Temeljnog ugovora, sastavljeno od kvalificiranih predstavnika dviju strana i supredsjedanja ministra Halilovića i nižepotpisanog. Zajedničkim dogovorom je određeno da kao prva točka rada Mješovitog povjerenstva bude upravo primjena članka 15. Temeljnog ugovora, koji se odnosi na dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga. Zato, unutar Mješovitog povjerenstva bi oformljena radna skupina ad hoc, pod predsjedanjem ministra Čolaka i biskupa Sudara.
Što je bila njihova temeljna zadaća?
Ova skupina je izradila prvi nacrt ugovora. Nakon temeljitih diskusija i neophodnih amandmana, 23. srpnja 2009. nacrt je bio jednoglasno odobren od Mješovitog povjerenstva. Zatim su uslijedili potrebni radni kontakti s Ministrom obrane. Moram reći da su oni bili zaista intenzivni i inspirirani zajedničkom željom riješiti teška pitanja koja su bila pokrenuta od nekoliko eksperata sektora. I tako, nakon dodatnih amandmana, tekst Ugovora bi jednoglasno odobren prije od Vijeća ministara (28. veljače 2010.) i zatim od Predsjedništva (10. ožujka 2010.). Tako se došlo do svečane ceremonije potpisivanja, 8. travnja 2010., ovdje u Sarajevu. Prisjetit ćete se da je nižepotpisani potpisao u ime Svete Stolice, dok je ministar Cikotić potpisao za Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga, prema međunarodnoj proceduri za međunarodne ugovore, o Ugovoru je raspravljano i odobren je u Parlamentu, kao i ratificiran u Predsjedništvu 7. srpnja 2010. Dakle, ceremonija od 14. kolovoza u Vatikanu predstavlja uistinu zaključak jednog dugog procesa.
Pozitivan ugovor
Onda su uistinu mnogi radili za ovaj ugovor?
Da, tako je. U ime Svete Stolice želio bih zahvaliti svima koji su doprinijeli sretnom ishodu pregovora: visokim nositeljima civilne vlasti, vjerskim poglavarima, političkim strankama, parlamentarcima, raznim vladinim ustanovama. Smatram dužnim izraziti posebnu zahvalu Predsjedništvu, Vijeću ministara, Ministarstvu za ljudska prava, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstva obrane i, naravno, članovima Mješovitoga povjerenstva koji su s velikim marom i uzajamnim povjerenjem izvršili obvezu da prouče i usklade različite prijedloge.
Mislite li da će druge vjerske zajednice pozitivno prihvatiti ovaj ugovor?
Vjerujem da hoće. Prisjetit će te se da je Temeljni ugovor, potpisan prije četiri godine, imao pozitivne posljedice također u odnosima katoličke zajednice s drugim vjerskim zajednicama. Između ostalog, radosni smo što možemo konstatirati da je on poslužio kao referentna točka u sklapanju sličnih ugovora s drugim zajednicama. Želja nam je da se to dogodi također s ovim ugovorom. Želio bih dodati još nešto važno. U različitim fazama pregovora, inzistirao sam mnogo na jednom aspektu: ne tražimo privilegij, a tražimo da ono što se dogovori za katoličku zajednicu, bude ugovoreno i s drugim zajednicama. Razlozi ovoga našeg zahtjeva su vrlo jednostavni: iznad svega načelo jednakosti konstitutivnih naroda i vjerskih zajednica koje su dio Međureligijskoga vijeća; i potom jer vjerujemo u ekumenski i međureligijski dijalog i u potrebu pune harmonije među vjerskim zajednicama, kako bi se i tim putom stiglo do toliko željene i potrebne društvene harmonije u ovoj zemlji. Zato vjerujem da i ovaj ugovor može gajiti osjećaje uzajamnoga razumijevanja i plodne suradnje među vjerskim zajednicama, radi dobra zemlje u ovoj delikatnoj fazi njezine povijesti.
