Skoro dvije milijarde maraka građani Bosne i Hercegovine prošle su godine uplatili u kladionicama i kockarnicama, dok u zemlji posluje više od 2.300 kladionica. U Federaciji BiH neke se nalaze svega pedesetak metara od školskih vrata, dok u Republici Srpskoj zakon uopće ne propisuje minimalnu udaljenost od škola. Istodobno, online klađenje djeci je dostupno gotovo jednim klikom. O razmjerama problema, dostupnosti kockanja maloljetnicima, slabim kontrolama i političkoj zaštiti ovoga biznisa u Novom danu govorili su Branka Mrkić iz Detektora i psiholog Marko Romić, koji se više od 15 godina bavi liječenjem ovisnika o kockanju.
Najmlađi pacijent u grupi za liječenje ovisnosti ima samo 16 godina, dok pojedina djeca počinju kockati već u šestom razredu.
Kladionice na 50 metara od škole
Mrkić je pojasnila da se istraživanje Detektora prvenstveno bavilo time koliko je kockanje dostupno maloljetnicima.
"Nažalost, ono do čega smo došle jest to da je sasvim dostupno, zbog toga što se velik broj kladionica nalazi u blizini škola i zbog toga što maloljetnici mogu kockati i online, bez obzira na to što svaka kladionica navodi da je klađenje osobama mlađim od 18 godina zabranjeno", kazala je Mrkić.
Tijekom istraživanja razgovarala je i s mladima koji su sada punoljetni, a koji su joj opisali načine na koje su kao maloljetnici uspijevali zaobići prepreke prilikom registracije za online klađenje.
Jedan od problema, istaknula je, jesu i neujednačeni propisi te slabe kontrole.
U Federaciji BiH zakon propisuje da kladionice moraju biti najmanje 100 metara udaljene od obrazovnih ustanova i vjerskih objekata, ali su novinari Detektora na Ilidži izmjerili udaljenost od svega oko 50 metara između škole i kladionice.
"Odgovor je kladionica da su te poslovnice otvorene prije nego što je uvedena ta zakonska odredba", navela je Mrkić.
Na pitanje prolazi li takvo obrazloženje pred zakonom, kratko je odgovorila:
"Pa, evo, vidimo da prolazi."
Romić: Udaljenost je skretanje pozornosti sa suštine
Marko Romić smatra da rasprava o tomu treba li kladionica biti udaljena 100 ili 500 metara od škole danas gotovo potpuno promašuje suštinu problema.
"Ja mislim da ta priča o udaljenosti zapravo ima funkciju pomoći kladioničko-kockarskom lobiju da odvrati pozornost od suštine problema", kazao je Romić.
Kako je naveo, i prije masovnog širenja online klađenja osoba koja želi kockati bila je spremna prijeći više kilometara do kladionice.
"Suština je činjenica da mi kao društvo, odnosno naše vlasti koje bi trebale voditi računa o dobrobiti zajednice i posebno mladih, ne samo da ne pokušavaju umanjiti problem nego rade sve suprotno i širom otvaraju vrata djeci u šestom razredu da neometano kockaju, bilo uživo bilo online", upozorio je.
Prema njegovim riječima, problem je mnogo dublji od samog klađenja.
"Mi zapravo uvodi(mo) jedan oblik funkcioniranja i razmišljanja mladih koji u konačnici destruira i uništava srž života mladog čovjeka, radi dobrobiti jednog vrlo uskog kruga ljudi", kazao je Romić.
Tko zapravo kontrolira ulazak maloljetnika?
Istraživanje Detektora pokazalo je i ozbiljne nejasnoće kada je riječ o nadležnosti za kontrolu maloljetnika u kladionicama.
"Porezna uprava reći će da imaju sporazum s kantonalnim MUP-ovima koji provjeravaju ulaze li maloljetnici u kladionice. Obratila sam se svim MUP-ovima u Federaciji i odgovori su bili različiti. Iz nekih smo dobili odgovor da oni za to nisu nadležni", kazala je Mrkić.
To, prema njezinim riječima, pokazuje koliko je inspekcijski nadzor slab.
"Maloljetnici svjedoče da bez problema ulaze u kladionice. Mi smo dobivali odgovori da tijekom kontrola nisu zatekli maloljetnike, a svakodnevno čujemo priče da oni ulaze bez problema", kazala je.
Navela je i svjedočenja prema kojima su pojedini maloljetnici u kladionicama dobivali promotivne materijale koje su nosili sa sobom.
"Hiljade djece noćas nisu spavale jer oca nema, a majka plače"
Romić je posebno upozorio na posljedice patološkog kockanja po djecu koja odrastaju u takvim obiteljima.
"O tomu se jako malo priča, a po mom mišljenju to je izuzetno važna tema", rekao je.
Kazao je da svakodnevno susreće mlade majke koje se razvode nakon nekoliko godina braka jer im partner patološki kocka.
"Po nekoliko godina nisu toj djeci imale dati dvije marke ujutro kada idu u školu. Mnoge nisu imale ni za osnovne potrebe, za mlijeko za bebe. Ta djeca svakodnevno su gledala majke kako plaču ili oca i majku kako se svađaju", opisao je Romić.
Potom je iznio jednu od najtežih poruka razgovora.
"Sinoć su tisuće i tisuće djece u ovoj zemlji legle, ali nisu spavale cijelu noć zato što oca nema kući, a majka plače. Ujutro treba nastaviti živjeti, a oni nemaju minimum sredstava", kazao je.
Dodao je da se tako "ogroman broj naše djece uništava vrlo surovo".
"Ja kažem da bivaju polomljeni kao mlade grane. I to od onih koji su ih donijeli na svijet i koji bi u njih trebali usaditi ljubav prema životu, samopouzdanje i povjerenje", rekao je Romić.
Kako sve počinje?
Romić je ranije provodio istraživanje među osnovcima i srednjoškolcima i, kako kaže, uočio jasnu povezanost između obiteljskih odnosa i stavova prema kockanju.
Djeca koja obitelj opisuju kao hladnu, neskladnu i bez podrške imaju, prema njegovim riječima, znatno otvorenije stavove prema kockanju od djece koja odrastaju u toplim i podržavajućim obiteljima.
"Najčešće počinje kao čista znatiželja", kazao je.
Problem dodatno pojačava činjenica da su reklame za kladionice sveprisutne.
"Autobusi koji voze školsku djecu neki su od njih pokretne reklame kladionica. Na medijima djeca stalno vide reklame, a u njima su vrlo poznate i uspješne osobe poput sportaša i glazbenika", naveo je.
Prema njegovim riječima, djeca najprije vide da i drugi kockaju i da netko ponekad dobije.
"Kroz neko vrijeme neki zapadnu u probleme, pa počnu krasti. Osnovnoškolci najprije uzmu majci pet ili deset maraka, kasnije mnogo više, počnu krasti iz kuće, prodavati zlatninu", rekao je.
Kako rastu, rastu i njihove mogućnosti doći do većih iznosa novca.
"Dobije 20.000 maraka, a ujutro nema ništa"
Romić je objasnio da u posljednjoj fazi patološki kockar više ne kocka kako bi osvojio novac.
"To je bolest u kojoj je jedna od karakteristika da oni jednostavno moraju kockati. Kao što alkoholičar mora piti, tako oni imaju neutaživu potrebu kockati. Više nije bitno je li dobio ili izgubio", rekao je.
Naveo je primjer osobe koja može u jednoj večeri dobiti 15.000 ili 20.000 maraka, ali već idućeg jutra nema ništa.
"Mogao je vratiti sve dugove, ali to nije učinio", kazao je.
Profil od 16 godina i reklame za kladionice
Novinari Detektora tijekom istraživanja kreirali su profil na Instagramu na kojemu su naveli da korisnik ima 16 godina.
"Prikazivali su nam se oglasi i stranice kladionica i kuća koje se bave igrama na sreću, bez ikakvih problema", kazala je Mrkić.
Dio kladionica blokirao je pristup sadržaju za maloljetnike, ali kod drugih ograničenja gotovo da nije bilo.
"Na jednom dijelu njih možete bez problema listati sadržaj, pregledati ga i kladiti se", navela je.
Dodala je da se tek kada čovjek počne svjesno pratiti takve oglase vidi koliko je reklamiranje intenzivno.
Donacije kladionica i optužbe za licemjerje
Romić je posebno kritizirao praksu kladionica i kockarnica da financiraju sportske terene, humanitarne projekte i sigurne kuće.
"Kladionice i kockarnice, po mom mišljenju, licemjerno daju nekakve donacije. Zamislite donaciju za sigurnu kuću, a u sigurnoj kući pola žena slomljenih noseva i kičmi radi kocke njihovih muževa", rekao je.
Opisao je i primjer kladionice koja je donirala opremu za školsko igralište, na kojemu su potom postavljeni logotipi kladionice.
Mrkić je navela i primjer omladinskog pogona jednog nogometnog kluba u Republici Srpskoj koji nosi ime po kladionici.
"Djeca treniraju u dresovima na kojima piše ime te kladionice", rekla je.
"Kladionice ne žive od onih koji imaju kontrolu"
Romić tvrdi da kladionice i kockarnice najveći dio zarade ne ostvaruju od povremenih igrača, nego upravo od ljudi koji su razvili ovisnost.
"Kad bi svi punoljetni građani Bosne i Hercegovine mjesečno davali na kockanje onoliko koliko se daje na režije za jednu četveročlanu obitelj, ja tvrdim da bi 85 do 90 posto kockarnica i kladionica propalo za manje od tri mjeseca", rekao je.
Prema njegovim riječima, patološki kockari troše ne samo vlastite prihode.
"Potroše svoju i ženinu plaću, očevu i majčinu mirovinu, varaju rođake, prijatelje i kolege, zadužuju se, uzimaju kredite. To su ljudi koji imaju plaću 1.200 maraka, a mjesečno prokockaju 30, 40 ili 50 tisuća maraka", kazao je Romić.
Zbog toga donacije kladioničke industrije smatra izrazito problematičnim.
"Novac izvučen doslovno iz usta naše djece stavi se na jedno mjesto, a onda se od toga da 10 ili 20 milijuna u nekakve svrhe. To je meni užasno licemjerno", rekao je.
Politička zaštita i zakoni koji godinama čekaju
Mrkić smatra da je kladionički biznis politički zaštićen.
"Tijekom predizborne kampanje, a i sada, političari intenziviraju priču o tomu da su kladionice zlo i da ih treba ukloniti iz školskih dvorišta, a ljudi iz stranaka tih istih političara zaustavljali su promjene u parlamentima, i federalnom i državnom", kazala je.
Detektor je u istraživanju analizirao i kako su pojedine stranke glasale kada se odlučivalo o strožem oporezivanju i izmjenama zakona.
Jedan od zakona, kako je navedeno u razgovoru, još od 2017. godine čeka završetak procedure u Domu naroda.
Liječenje je moguće, ali obitelj mora biti uključena
Romić kaže da je liječenje patološkog kockanja teško, ali moguće.
"Prilično je teško, gotovo nemoguće raditi terapiju patološkog kockara, a da se ne uključi obitelj", rekao je.
Problem je i to što vrlo mali broj ovisnika samostalno traži pomoć.
"Možda jedan ili dva posto njih dođe samo tražiti pomoć", naveo je.
Najčešće se, kaže, jave kada dugovi postanu toliko veliki da ih više ne mogu kontrolirati ili kada partnerica s djecom napusti obitelj.
Ipak, naveo je da postoje i brojni pozitivni primjeri.
"Mogu sada iz Sarajeva nabrojati barem 30 ljudi s kojima sam radio, koji su kockali 20 ili više godina, a sada ne kockaju deset godina", kazao je.
Suština liječenja, prema njegovim riječima, jest dovesti ovisnika do toga da prestane skrivati problem.
"Suština programa liječenja ovisnosti o kockanju jest dovesti te ljude dotle da govore istinu. Kada smo to uspjeli, završili smo 90 posto posla", poručio je Romić.
Što se mora promijeniti?
Mrkić smatra da je prvi korak završiti procedure u parlamentima i usvojiti zakonske izmjene koje godinama stoje.
Uz to, potrebno je pojačati inspekcijski nadzor, osigurati da se postojeći zakoni doista primjenjuju, spriječiti pristup maloljetnika kladionicama i online klađenju te pojačati edukaciju u školama.
"Treba na neki način regulirati i marketing, da on ne bude baš toliko intenzivan i sveprisutan", zaključila je.
Romić je, pak, poručio da pomoć postoji za svakoga tko je spreman priznati problem.
"Dovoljno je u mobitelu na Google upisati pomoć za liječenje ovisnosti o kockanju i naći će dosta načina. Problem je što ti ljudi rijetko, gotovo nikada, sami traže pomoć", zaključio je.