Europski dan jezika, koji je i ove godine obilježen 26. rujna, bio je izvrsna prilika osvrnuti se na često zapostavljeno, ali u smislu očuvanja nacionalne svijesti i dugoročne opstojnosti nacije u BiH strateški važno pitanje: u kojoj je mjeri filologija kao znanstveno polje, odnosno jezikoslovlje kao znanstvena grana, danas uopće prepoznata u javnom prostoru, osobito kroz djelovanje institucija? U kontekstu priopćenja institucija objavljivanih na mrežnim stranicama, stanje u RS-u je katastrofalno, u Federaciji BiH daleko od dobrog, dok se na razini BiH hrvatski jezik poštuje, piše Večernji list BiH.
Hrvatski jezik svojom je evolucijom, posljedicom različitih političkih i povijesnih previranja, prošao genezu svojstvenu nacijama s iznimnim bogatstvom kulturne baštine, inkorporirajući na svojem putu do standardizacije elemente triju narječja. Sva tri su izgrađena na staroslavenskoj, odnosno praslavenskoj, a poslije i crkvenoslavenskoj osnovi, no zemljopisna udaljenost i s njom povezana regionalizacija uvjetovale su razvoj narječja - štokavskog, kajkavskog i čakavskog, svaki od njih s po nekoliko dijalekata i mjesnih govora.
Tri razine
Suvremen pristup povijesnom razvoju jezika teži sinergiji više znanstvenih polja, ali i područja, a konsenzus struke je da se do standardizacije došlo tijekom nekoliko stoljeća, počevši od prvih pokušaja u 16. stoljeću, kao i da se norme s vremenom vrjednuju i neznatno prepravljaju, uz prihvaćanje u svim dijelovima hrvatske nacije. Nažalost, u Bosni i Hercegovini čini se da je standardni hrvatski jezik, a osobito kada govorimo o značajnim institucijama, bačen u drugi, odnosno, bolje rečeno, treći plan. Večernji list analizirao je djelovanje triju ključnih institucija izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini: Vijeća ministara, Vlade Federacije i Vlade Republike Srpske, a rezultati su možda i očekivani. Dok Vijeće ministara poštuje hrvatski standardni jezik u priopćenjima, to se za druge dvije razine vlasti ne može reći. Stanje je daleko od načela propisanih entitetskih ustavima, što osobito vrijedi za Republiku Srpsku i potpuni izostanak hrvatskog jezika na mrežnim stranicama Vlade navedenog entiteta. Dovoljno je pogledati gornji desni kut mrežne stranice i vidjeti da uopće nemate ni opciju biranja jezika triju konstitutivnih naroda u BiH, već samo pisma, uz opciju za prikaz stranice na engleskom jeziku.
Kada govorimo o Vladi Federacije BiH, njezina mrežna stranica ima opciju biranja triju jezika, međutim, prilikom odabira hrvatskog susrećemo se s prvim nelogičnosti i slabostima. Nasumičnim odabiranom priopćenja ili vijesti na stranici vidljivo je da je hrvatski standardni jezik djelomično primijenjen. Tako u jednom priopćenju sa sjednice Vlade, primjerice, imamo hrvatske nazive za mjesece, no isto tako imamo i pridjeve “finansijski” i “privredni” umjesto “financijski” i “gospodarski”, imenicu “period” umjesto “razdoblje”, “budžet” umjesto “proračun”, imenicu “sistem” umjesto “sustav”, imenicu “lice” umjesto “osoba”, pridjev “penzijski” umjesto “mirovinski”... Čini da se na ovoj razini vlasti pitanje jezika zapravo promatra kroz prizmu pojedinih ministarstava. Odnosno, u priopćenjima resora na čijem su čelu hrvatski kadrovi imamo hrvatski standardni jezik, dok u priopćenjima koja se šalju sa sjednica Vlade to nije slučaj. Državna razina vlasti, konkretno Vijeće ministara, institucija je u kojoj se, promatrajući njezine mrežne stranice, prilično učinkovito drži do primjene hrvatskog standardnog jezika te stoga iz kuta struke i pera autora teksta idu i pohvale zaposlenima na brizi za jezik.
Što kažu ustavi
A pogledajmo što kažu ustavi: članak 7. Ustava Republike Srpske izričito navodi da su službeni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica. Ustav Federacije BiH u članku 6. pak navodi da su službeni jezici Federacije Bosne i Hercegovine bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.