Talijanski Senat danas je usvojio zakon koji omogućuje povratak nuklearnoj energiji. Odluka je donesena gotovo četiri desetljeća nakon što je katastrofa u Černobilu potaknula Italiju da napusti svoj nuklearni program, piše AP. Zakon je u gornjem domu parlamenta izglasan s 81 glasom za, 51 protiv i sedam suzdržanih.
Za vladu premijerke Giorgie Meloni to je važan korak u jačanju energetske sigurnosti i ispunjavanju klimatskih ciljeva, iako je gradnja novih reaktora još godinama daleko. Zakon je ranije usvojen i u Zastupničkom domu, a njime se uspostavlja pravni okvir za nuklearne tehnologije nove generacije. Vlada sada ima ovlast da u idućih 12 mjeseci donese provedbene uredbe. One će definirati licenciranje reaktora, sigurnosne standarde, zbrinjavanje otpada i kriterije za odabir budućih lokacija.
Ovim glasanjem Italija započinje povratak nuklearnoj energiji, koju su građani na referendumima odbacili dva puta: prvi put nakon katastrofe u Černobilu 1986. i drugi put nakon nesreće u Fukushimi 2011. godine.
Energetska sigurnost kao glavni motiv
Vlada premijerke Meloni ističe da su rast potražnje za električnom energijom, klimatski ciljevi i energetska sigurnost, ugrožena nakon ruske invazije na Ukrajinu, dovoljni razlozi za povratak nuklearne energije u nacionalni energetski sustav.
Umjesto obnove starih, velikih postrojenja, vlada se usmjerava na male modularne reaktore (SMR) i druge napredne tehnologije. Njihovi zagovornici tvrde da su takvi reaktori sigurniji, fleksibilniji i brži za izgradnju. Zakon ne odobrava izravno gradnju reaktora, već stvara regulatorni temelj nužan za predlaganje, procjenu i odobrenje budućih projekata.
Italija je nekoć bila jedna od vodećih nuklearnih sila u Europi i imala je četiri aktivna reaktora prije nego što je referendum iz 1987. praktički zaustavio taj program. Od tada se zemlja uvelike oslanja na uvoz energije i jedan je od najvećih europskih potrošača električne energije proizvedene u nuklearnim elektranama susjednih država.
Vlada procjenjuje da bi potražnja za električnom energijom mogla znatno porasti idućih godina zbog veće elektrifikacije kućanstava, industrije i prometa, kao i zbog širenja podatkovnih centara i drugih energetski intenzivnih tehnologija.
Potporu najviše pružaju mladi
Odluka je donesena u kontekstu šire europske rasprave o ulozi nuklearne energije u smanjenju emisija ugljika i ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima. Zemlje poput Francuske i Poljske već ulažu u nove nuklearne projekte ili planiraju njihovo značajno proširenje.
Istodobno, čini se da se mijenja i stav javnosti u Italiji. Istraživanje agencije Only Numbers iz lipnja 2026. pokazalo je da oko 55 posto Talijana podržava nuklearne elektrane nove generacije. Podrška je najizraženija među mlađim generacijama, koje se ne sjećaju izravno Černobila.
Unatoč tome, do gradnje reaktora ostaje još mnogo prepreka. Italija još nema trajno nacionalno odlagalište za radioaktivni otpad iz svojeg prijašnjeg nuklearnog programa. Zbog toga se otpad i dalje skladišti u privremenim objektima diljem zemlje. Očekuje se i protivljenje lokalnih zajednica budućim projektima reaktora i lokacijama za skladištenje otpada.
Energetski analitičari propituju isplativost nuklearne energije te upozoravaju na visoke troškove gradnje i na to da u Europi još nema komercijalno dokazanih SMR projekata u punom pogonu. Prema industrijskim procjenama, jedan SMR od 300 megavata stoji između tri i šest milijardi eura, a u taj iznos nisu uključeni dodatni troškovi infrastrukture i mreže.
Novi reaktori su još daleka budućnost
Michele Governatori, viši energetski savjetnik s instituta ECCO, pozdravio je uspostavu regulatornog okvira, ali smatra da će on vjerojatno otkriti slab interes privatnog sektora za nove nuklearne projekte. "Uspostava regulatornog okvira je pozitivna, ali će ujedno jasno pokazati da privatni investitori nemaju velik interes za tehnologije koje danas nisu konkurentne ili još nisu spremne za primjenu, kao što su mali modularni reaktori", izjavio je.
Governatori je dodao da bi se Italija trebala usredotočiti na već dostupne mjere za smanjenje troškova energije i ovisnosti o fosilnim gorivima. Među njima su energetska učinkovitost, obnovljivi izvori, sustavi za pohranu energije i modernizacija električne mreže.
Udruge za zaštitu okoliša i oporbene stranke već su najavile otpor vladinim planovima. Mogle bi pravno osporiti buduće projekte čim se predlože konkretne lokacije za reaktore i odlagališta otpada.