Rijeke, jezera, bazeni... sada postaju glavni spasitelji. Nisu to luksuzna ljetovanja s kataloških stranica, već svakodnevna potraga za udahom svježijeg zraka i hladom koji traje barem pet minuta.
Brojni rizici
Rijeke se ovih dana pretvaraju u gradske plaže, bazeni u utočišta od sparine, a svaki komad travnjaka uz vodu u improvizirani dnevni boravak. Pjenušava voda, mokri ručnici, sendvič – ljetna idila, reklo bi se. No, baš tada, kad sve izgleda bezbrižno, najlakše je zaboraviti da priroda, pogotovo voda, nikad nije potpuno bezopasna. Voda rashlađuje, smiruje, opušta…, ali ne zaboravimo – ona nosi i rizike. Plivanje je itekako blagotvorno za tijelo: jača srce, pluća, pokreće mišiće koje zimi zaboravimo, ali zdravlje i užitak u vodi traju onoliko dugo koliko traje i pažnja. Stručnjaci Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) upozoravaju da se ljetno brčkanje može lako pretvoriti u problem ako se zaborave osnovna pravila higijene i sigurnosti. Iza brojki, koje se na prvu čine daleke, stoje stvarni životi. Utapanje je i dalje među vodećim uzrocima smrti, osobito kod djece.
A sve se dogodi dok trepneš. Trenutak nepažnje, okretanje leđa, mobitel u ruci – i idila nestaje. Kod odraslih priča je češće ista: alkohol, nepromišljeni skokovi, precjenjivanje vlastitih sposobnosti. Ozljede glave, kralježnice i udova česte su posljedice skokova u nepoznatu dubinu. – Nagli ulazak u hladnu vodu može dovesti do šoka, gubitka svijesti, pa i gušenja – upozorava dr. Jasmin Durmišević iz INZ-a. A gdje nema spasilaca, vi ste jedini koji mogu reagirati. Bazeni, osobito oni javni, zahtijevaju stalnu brigu i praćenje kvalitete vode. Ako voda ima boju, miris ili mutnoću, to nije samo estetski problem. To je razlog za brigu i izbjegavanje. Kloriranje i redovite analize trebali bi biti standard, ali korisnici također imaju svoju ulogu. Tuširanje prije ulaska u vodu, dezinfekcija stopala, izbjegavanje kupanja s kožnim ranama, nakon depilacije ili s bilo kakvom zaraznom infekcijom – jednostavni koraci koji čine razliku. Zagađenja ne dolaze samo iz okoliša, često dolaze s nama. Djeca bi, kažu stručnjaci, trebala koristiti manje, posebno namijenjene bazene, fizički odvojene od onih za odrasle. Ne iz hira, nego zato što se njihova voda lakše zamijeni u slučaju “nezgode”. I da, prije ulaska u vodu obaviti nuždu. U dvorištima i na balkonima sve je više montažnih bazena. Izgledaju simpatično, lako dostupno, ali i oni traže pravila. Vodu treba redovito mijenjati, dezinfekcijska sredstva koristiti, a nakon svake upotrebe bazen temeljito oprati. I ovdje vrijedi isto pravilo: djeca nikad, ni na trenutak, ne bi smjela ostajati bez nadzora. Jer dijete se može utopiti i u plitkoj vodi, doslovno u šest centimetara dubine.
Zaštita od sunca
A kada napustimo vodu, dolazimo na sunce. A sunce, znamo, zna biti varljivo. UV zračenje, dehidracija, sunčanica, toplinski udar – sve su to “klasici” koje možemo izbjeći samo ako se ponašamo odgovorno. Voda ne štiti od UV zraka – štite kapa, krema sa zaštitnim faktorom, lagana odjeća i boravak u hladu. Idealno prirodnom. A ako ga nema, neka posluže suncobrani ili šeširi. Posebnu pozornost treba posvetiti djeci, starijim osobama i kroničnim bolesnicima. Njihova reakcija na vrućinu nije ista, a znakovi iscrpljenosti često dolaze prekasno. Plivanje i boravak u vodi doista mogu biti najljepši dio ljeta. Ali samo ako su popraćeni zdravim navikama. Jer pravi odmor ne počinje rezervacijom ni rashlađivanjem u vodi – počinje pažnjom. I završava osmijehom, ne nesrećom. U vodi nema reprize, zato zapamtite: opuštenost da, ali nikad bez opreza.