Bio je 16. studenoga. Mlada Aldina Jahić (32) nije ni slutila da će joj to biti posljednji dan života... A u njega je, s mnoštvom planova za budućnost, tek krenula. Bila je lijepa, obrazovana, društveno aktivna, spremna svima pomoći... A onda je, trčeći kroz hladnu mostarsku noć, bojeći se za život i bježeći od naoružanog bivšeg partnera, uzalud dozivala u pomoć...
Sustigao ju je u jednom restoranu i pucao joj u glavu. A već je imao optužnicu zbog prijetnji drugoj djevojci. Koja je mjesecima čekala tamo negdje, u nekoj sudskoj ladici... I to najviše boli. Kao i to da je Aldina mučki ubijena osam mjeseci od usvajanja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH. Koji je, očito, još samo “mrtvo slovo na papiru”. I u godini kada je upravo u BiH održana Međunarodna konferencija o ženama, miru i sigurnosti u povodu 25. obljetnice Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325. Djevojka iz Kalesije samo je jedna među desecima žrtava femicida u BiH proteklih godina.
A nasilje u obitelji, uz ubojstva žena, drastično eskalira. Crne brojke, koje kažu kako je od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2024. ubijeno njih 35 (u FBiH 31, u RS-u četiri), nastavile su se i u 2025. (pet okrutno usmrćenih). U razdoblju od 2021. do 2022. u BiH je ubijeno 16 žena, od 2015. do 2022. najmanje 75, a dodamo li im i brojku 40 (2023., 2024. i 2025.), doći ćemo do 115 ubijenih žena u 10 godina. Jedna svakog mjeseca! Strah, sram, nedovoljno oštre kazne, nepovjerenja u institucije i društvo koje, upozorava se, i dalje uporno traži krivnju u žrtvi...
Sve su to razlozi zbog kojih nasilje u obitelji i dalje ostaje skriveno među četiri zida (strave). Tek 10 posto žena usudi ga se prijaviti. U prvih devet mjeseci 2025. prijavljeno je 1437 slučajeva nasilja u obitelji, što je porast od čak 29 posto. Stručnjaci u FBiH pozivaju na što hitniju provedbu zakona i podzakonskih akata koji reguliraju ovu oblast. U RS-u preporučuju uvođenje femicida u zakonodavstvo, kao u RH u kojoj femicid također eskalira. Ništa bolje nije ni u Srbiji... Bi li pak pomoglo usklađivanje zakonodavstva s europskim, uspostava jedinstvene baze podataka o nasilju nad ženama na razini BiH, obvezna edukacija policije i tužiteljstava, jačanje mreže sigurnih kuća, dostupnija psihološka podrška žrtvama...?
Ne znamo. Ali jedno itekako znamo: alarm je već odavno upaljen... I dok svakodnevno sve više strepimo za svoje kćeri, majke, sestre..., zauvijek će odzvanjati vijesti: “Gradačac: Ubio partnericu Nizamu Hećimović”; “Tuzla: Partner ubio Amelu Čičkušić i dvoje maloljetne djece”; “Šipovo: Ubio nevjenčanu suprugu Anđelku Markić”; “Bosanski Brod: Slađanu Milošević ubio bivši partner”... Ne dopustimo da ubijene žene postanu samo crna statistika i broj, već se što prije zapitajmo - što se to s nama događa!? Gdje je nestala empatija!? Gdje smo pogriješili!? A dotad, Aldina, Nizama, Ines, Anđelka, Slađana..., oprostite nam!