Tijekom jeseni 2026. u tropskom Pacifiku razvija se snažan El Nino, dok Sredozemno i Jadransko more zadržavaju veliku količinu topline. Njihovo podudaranje s atlantskom i polarnom cirkulacijom moglo bi donijeti dinamičnu sezonu, u kojoj će razlike između toplih i hladnih epizoda biti jednako važne kao prosječna temperatura, rekao je za N1 Bojan Lipovšćak.
El Niño ne određuje sam europsku zimu
El Niño dio je oceansko-atmosferskog sustava ENSO. Zagrijavanje središnjeg i istočnog ekvatorijalnog Pacifika mijenja tropsku konvekciju, tlak zraka i Walkerovu cirkulaciju. Posljedice se planetarnim valovima mogu prenijeti na udaljene dijelove sjeverne hemisfere.
Za Europu je važan utjecaj tih promjena na Rossbyjeve valove te položaj i meandriranje mlazne struje. Ipak, između Pacifika i Europe djeluju brojni drugi čimbenici, pa El Niño ne proizvodi svaki put jednak vremenski obrazac.
Njegova pojava zato ne znači automatski toplu i kišnu zimu na Jadranu i Balkanu. Potrebno je pratiti i Atlantik, Sjevernoatlantsku oscilaciju (NAO), temperaturu Sredozemlja te polarnu cirkulaciju.
Topliji sezonski prosjek pritom ne isključuje snažna zahlađenja. Mjesec može biti topliji od normale, a sadržavati nekoliko vrlo hladnih dana. Zbog složenog reljefa i susreta različitih zračnih masa, mala promjena putanje ciklone može donijeti velike razlike između Jadrana, Dinarida, Panonske nizine i južnog Balkana.
Topao listopad s izraženim oborinama
Modeli za srednjoročnu prognozu u listopadu pokazuju temperature iznad prosjeka i povećan oborinski signal nad velikim dijelom Jadrana i Balkana. Dulja stabilna i vrlo topla razdoblja mogla bi se izmjenjivati s nekoliko izraženih ciklonalnih epizoda.
Posebno će biti važni prvi snažniji prodori hladnijeg zraka prema Sredozemlju. Toplo more, hladniji zrak u visini, vlaga i ciklona mogu stvoriti uvjete za vrlo obilne oborine. Na sjevernom i srednjem Jadranu takve situacije mogu donijeti jako jugo, obilnu kišu i lokalno izražene grmljavinske sustave.
More tako može istodobno produljiti toplinu i osigurati energiju za intenzivne jesenske vremenske procese.
Studeni: moguć češći dotok vlažnog zraka
U studenome bi se signal El Nina mogao jasnije uklopiti u cirkulaciju sjeverne hemisfere. Time se mijenja vjerojatnost određenih obrazaca, ali ne dobiva izravna prognoza za Jadran.
Ako mlazna struja ostane povoljno postavljena, a Atlantik i Sredozemlje vrlo topli, prema Jadranu bi češće mogao stizati vlažan zrak. Jugo, južina i ciklone tada bi mogli imati važnu ulogu.
Unutrašnjost Balkana može imati drukčije uvjete. Dinaridi snažno utječu na oborine i strujanje, pa razlike između Jadrana, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Panonske nizine mogu biti velike.
Prosinac: Od juga i kiše do bure i zahlađenja
Približi li se snažan El Nino svojem maksimumu, njegov atmosferski signal u prosincu može postati izraženiji. Za Europu će ipak ostati presudna njegova povezanost s ostalim dijelovima cirkulacije.
Sezonske karte pokazuju topliji temperaturni signal uz povećane količine oborina. Jedan od mogućih slijedova uključuje jugo i obilnu kišu, prolazak fronte, naglu buru i kratkotrajno zahlađenje, a zatim zatopljenje i novu ciklonu.
Ponavljanje takvih promjena u razmacima od tjedan do deset dana moglo bi donijeti temperature i oborine oko sezonskog prosjeka ili malo iznad njega.
Ako hladan zrak prodre dovoljno duboko prema Balkanu, a nad Sredozemljem se istodobno razvije ciklona, moguć je snijeg u višim predjelima, a u određenim situacijama i u nizinama.
Siječanj: Raspored tlakova odlučivat će o hladnoći
El Nino u siječnju ostaje važan pozadinski čimbenik, ali konkretan raspored atmosferskih sustava imat će još veću ulogu. Bit će važni NAO, azorska anticiklona, atlantski cikloni, toplo Sredozemlje, polarni zrak povezan sa sibirskom anticiklonom i položaj mlazne struje.
Zonalna cirkulacija nad Europom pogodovala bi zapadnim i jugozapadnim strujanjima. Snažno meandriranje mlazne struje i sporo pokretni skandinavski blokirajući sustavi uz sibirsku anticiklonu mogli bi, međutim, omogućiti prodor hladnog zraka daleko prema jugu.
Zima tako može biti ukupno toplija od prosjeka, a ipak imati jednu ili više izrazito hladnih epizoda.
Potencijal za obilne oborine
Temperatura površine Sredozemnog i Jadranskog mora trenutačno je od 2 do 4 stupnja viša od višegodišnjeg prosjeka. Pozitivne anomalije prisutne su i u dubljim slojevima, a izohalina se spustila na veću dubinu.
Dolazak hladnijeg zraka iznad takve zalihe topline i vlage povećava vertikalnu nestabilnost atmosfere. Uz snažnu ciklonu mogu se razviti intenzivni oborinski sustavi. Za oborinske ekstreme na Jadranu ta kombinacija može biti važnija od samog El Nina.
Trenutačni signal ne upućuje na dugu, hladnu i snijegom bogatu zimu, ali ne isključuje snježne epizode. Za njih su potrebni hladan zrak, dovoljno vlage te odgovarajuće putanje ciklone i položaj anticiklone.
Pomak središta ciklone za nekoliko stotina kilometara može odlučiti između obilne kiše na Jadranu, snijega u gorju, susnježice u unutrašnjosti ili suhog i hladnog vremena. Takve događaje nije moguće pouzdano prognozirati mjesecima unaprijed.
Utjecaj je već vidljiv
El Nino nije proces koji tek početkom zime treba ‘doći’ do Europe. Njegov se utjecaj već približava, a tijekom jeseni i početkom zime mijenjat će se njegova snaga i međudjelovanje s drugim procesima. Njihovi se učinci ne zbrajaju jednostavno: presudni su povezanost i vremensko podudaranje.
Kako se zima bude približavala, važni će biti razvoj ENSO-a, NAO, mlazna struja, polarna cirkulacija, temperatura mora i putanje ciklona. Sezonski modeli daju pozadinski signal, dok trenutačno stanje atmosfere određuje konkretne pojave. Zasad je moguć topliji i oborinski aktivniji dio godine, uz izraženu izmjenu vremenskih režima ako se veliki cirkulacijski procesi podudare.