postoji ''Dolina bubrega''

Uhodan posao na crnom tržištu: Prevarili Nepalce da prodaju svoje bubrege, rekli da će im izrasti novi

Uhodan posao na crnom tržištu: Prevarili Nepalce da prodaju svoje bubrege, rekli da će im izrasti novi
01.04.2024.
u 19:25
Pogledaj originalni članak

U Nepalu postoji ''Dolina bubrega'', selo je to, imena Hokse, u kojem su gotovo svi prodali po bubreg. U njega dolaze mešetari koji uvjeravaju ljude da mogu normalno živjeti bez jednog bubrega, a govore im i da će im izvađeni ponovo narasti. 

Kanchha i Ram prodali su svoje bubrege, vođeni financijskim očajem. Kanchha još uvijek trpi bolove i ne može raditi zbog nuspojava operacije. “Nemoguće je izbrojati koliko ih je to učinilo”, kaže.

Dvojica muškaraca u 40 im-godinama žive u selu podno Himalaje. Podižu košulja i pokazuju reporterkama Sky Newsa ožiljke. Nije im baš ugodno, ali žele podijeliti svoju priču, prenosi Dnevnik.hr.

Dolina bubrega

Selo Hokse u Nepalu ima jedinstvenu i iznimno burnu povijest. Poznato je kao Dolina bubrega jer je netko iz gotovo svakog kućanstva prodao bubreg.

Mešetari su godinama posjećivali to područje, nagovarajući ljude da prodaju bubrege iako je riječ o ilegalnoj praksi.

Mještani su posljednjih godina sve više očajni, sram ih je osjećaju se prevareno, oštećeno, iskorišteno. Pogotovo oni kojima je bilo rečeno da će im bubrezi ponovno narasti. Neki su umrli od posljedica onoga što je učinjeno njihovim tijelima.

Sada siromaštvo potiče još jednu zdravstvenu krizu u Nepalu, a bubrezi su opet u središtu.

Sve veći broj Nepalaca odlučuje raditi u inozemstvu u zaljevskim državama i Maleziji kako bi zaradili više novca za svoje obitelji kod kuće. Ali, mladi, nekoć zdravi muškarci vraćaju se u Nepal i očajnički im je potrebna transplantacija bubrega. Neki znanstvenici kažu da je to rezultat izlaganja ekstremnoj vrućini i teške dehidracije.

“Moj bubreg je dobila moja lažna sestra. Mislim da je liječnik znao da sam ga prodao”

Prije nekoliko godina, 31-godišnji Suman je bio toliko financijski i emocionalno slomljen da je razmišljao o tome da okonča svoj život. Smatrao je da nema izbora nego otputovati u Indiju kako bi prodao svoj bubreg ženi koja se pretvarala da mu je sestra. Bio je to fizički iscrpljujući proces koji mu je ostavio ožiljke. Plaćen je 3000 funti.

“Osjećao sam se slabo i izgubio sam svijest”, kaže. “Kad sam se probudio, jako me boljelo. Sada ne mogu raditi i pokušavam reći svima kojima mogu da ne prodaju svoj bubreg.”

Suman nije bio siguran zna li liječnik što radi, ali indijski zakon je jasan – darivatelji moraju biti u srodstvu i moraju predočiti relevantnu dokumentaciju.

Trgovina organima veliki je problem u Indiji, potaknut ogromnim jazom u potražnji i ponudi. Nedostatak donatora doveo je do pojave crnog tržišta, a liječnici i bolnice su među onima koji su razotkriveni u istragama reketarenja “gotovina za bubrege”.

No, nije to svojstveno samo Indiji. Procjene pokazuju da je u svijetu jedan od 10 presađenih organa bio predmet trgovine ljudima.

“Agenti su izradili lažne dokumente u Katmanduu, uključujući indijske osobne iskaznice”, kaže Kanchha, koji je također prodao svoj bubreg u Indiji: “Moj bubreg je dobila lažna sestra. Mislim da je liječnik u Indiji znao da sam ga prodao.”

”Odjednom sam osjetio kako mi stopala otiču i nisam mogao hodati”

U Hokseu mještani inzistiraju da nitko više ne prodaje njihove bubrege, no neki još uvijek poduzimaju ekstremne rizike kako bi pokušali poboljšati svoje živote.

Jit Bahadur Gurung proveo je tri godine radeći u Saudijskoj Arabiji. U dobi od samo 29 godina, bio je na četiri sata dijalize, koju radi tri puta tjedno, u Nacionalnom centru za bubrege u Katmanduu.

Izgleda umorno i povučeno. “Morao sam raditi na ekstremnoj vrućini – oko 50 stupnjeva”, kaže i dodaje: ”Nismo imali vremena ručati, otići na WC ni popiti vode.” Opisujući trenutak kad je shvatio da nešto nije u redu, kaže: “Bilo mi je užasno vruće. Odjednom sam osjetio kako mi stopala otiču i nisam mogao hodati. Tada su mi rekli da mi je otkazao bubreg.”

Simptomi zatajenja bubrega često mogu proći nezapaženo i do trenutka kada se radnici migranti vrate u Nepal često bude prekasno. Jit očajnički traži donora, ali donor mora biti rođak i nema dovoljno pozitivnih podudarnosti.

Ishwor ima 34 godine i još uvijek traži pojas za spas. Kaže da je radio 16 sati dnevno sedam godina u Dubaiju: “Radio sam dugo na velikoj vrućini bez sna. Tijelo mi je počelo oticati kao da sam dobio batine.”

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.