Potpisivanje ugovora države i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izaziva stalne prijepore u tamošnjem društvu, a kako ondje i najmanja nerazumijevanja mogu rezultirati velikim konfliktima, razgovarali smo o tome s muftijom Islamske zajednice u Hrvatskoj dr. Azizom ef. Hasanovićem, kako je Islamska zajednica u Hrvatskoj regulirala svoje odnose s hrvatskom državom, jer se ti odnosi često i u Europi ističu kao dobar primjer suradnje države s islamom.
Je li hrvatski model primjenjiv i drugdje?
Praksa je pokazala da model uređenja odnosa i pozicioniranja vjerskih zajednica u Hrvatskoj predstavlja trenutačno najbolje postojeće rješenje, ne samo u Europi već i šire. Vjera postaje u nekim društvima, diljem svijeta, ništa drugo do jedan od alata za postizanje ciljeva što u nas nije slučaj, iako je bilo pokušaja. Zato mi danas u Hrvatskoj imamo situaciju u kojoj se jasno znaju prava i obveze i tko nosi odgovornost o pitanjima vjere. Sloboda i poštovanje vjerskih prava uz punu odgovornost pokazuje se kao dobitna kombinacija za pojedinca i društvo u cjelini jer nema negativnih posljedica, dajete ljudima mogućnost, a ništa nikomu ne namećete i trudite se pridonijeti razvoju društva. Koliko je ili nije prihvatljiv drugima, to će vrijeme pokazati, ali postoji veliko zanimanje zemalja članica EU s kojima imamo intenzivne razgovore o rješavanju ovog velikog problema u ovim zemljama, a za što su vidjeli priliku u Hrvatskoj. Mi smo na raspolaganju i uvijek ćemo rado pomoći.
Dok se u svijetu traga za poboljšanjem prava i sloboda u ovom segmentu, u našem se susjedstvu u posljednje vrijeme situacija dosta komplicira?
Kada govorimo o BiH danas, na žalost ne možemo ništa promatrati izvan okvira činjenice da je izborna godina iako navedeni problem traje već dugo. Poznato je da su u BiH Katolička crkva i Pravoslavna crkva potpisale ugovore s državom i da one imaju uređene odnose, dok je Islamska zajednica ostala mimo ovog okvira. Iako je od početka to bio problem, nije eskalirao sve dok nije došlo do promjena na globalnoj sceni u kojima se javno počelo neistinito prokazivati islam kao krivca za sukobe, razaranja, ubijanja i slično. Kao i drugdje, tako i u BiH danas, što u predizborne svrhe, što u cilju političkog obračuna, koristi se vjera za problematiziranje osnovnih ljudskih prava. U slučaju BiH vjera više nije ni alat, već puki subjekt koji trpi iživljavanje drugog. Umjesto da se postigne dogovor i potpiše famozni ugovor, u BiH se dižu tenzije, licemjerno optužujući Islamsku zajednicu i pozivajući je na odgovornost, a istodobno uskraćujući joj sve zakonske instrumente da se nosi s izazovima današnjice.
Prijedlog ugovora dostavljen Predsjedništvu BiH, međutim, još se ne usvaja?
Nije jednom istaknuto tko se u Predsjedništvu BiH protivi potpisivanju ugovora i donekle pošteno ali neopravdano oni su se izjasnili da će koristiti i to pitanje koje ne bi smjelo biti političko, i u te svrhe – za potkusurivanje. I da je ostalo na tome, moguće da bismo i to mogli „razumjeti“ kada silite demokratske procese u nedemokratskom i neprincipijelnom okruženju. Međutim, komedija nastaje kada se nađu i novinari pa pokušaju objasniti kako to nije tako.
Na što točno mislite?
Meni je drago zbog ove prilike da se može čuti i druga strana, ali zbog onoga što se piše gubi se vjerodostojnost.
Što konkretno zamjerate?
Primjerice, piše se kako će u javnom i privatnom sektoru biti omogućeno pravo na stanku “za obavljanje džuma-namaza”, što je tjedni obred u džamiji u podne u tijeku svetog mjeseca ramazana. Iz toga se vidi da ne zna ni kada se džuma obavlja, a piše se o njoj. Drugo, uspoređuje se neusporedivo, a to je odsustvo s posla u vrijeme džume od dva sata i navodi da to katolici nemaju nedjeljom. To bi imalo smisla da su predstavnici Islamske zajednice tražili cijeli petak slobodan jer, koliko znamo, nedjelja je neradni dan, međutim petak nitko nije tražio da je cijeli slobodan, već samo to razdoblje da se džuma obavi.
Osim džume, koje su još specifičnosti islama?
Bajrami, post, hidžab, hadž itd. Pa i kod nas u Hrvatskoj to se dozvoljava onima koji žele, ne vidim problem u tome. Po pitanju hadža ili hodočašća, on je obavezan jednom u životu i to su tri tjedna izbivanja pa ni to ne izgleda kao veliki zahtjev. Na koncu, i samo problematiziranje posta potpada pod kategoriju posebnosti. Međutim, sve su to veliki zahtjevi, ako to promatrate iz skučenosti neke malodušne perspektive, ali i uskogrudnosti. Ili pak, ako želite doprinijeti predizbornoj atmosferi koja, iako usijana u BiH, po nekima ipak nije dostigla potrebnu vrelinu.
Što biste vi predložili?
Apelirao bih na sve sudionike, i političare, a i na predstavnike medija da pokušamo zajedno graditi ozračje u kojemu nikome neće biti tijesno jer za tim nema potrebe. Zemlja je dovoljno prostrana, a naše postaju sve više depopulirane i pitanje je što će od svega ostati ako se nastavi razvijati ovakvo ozračje. Dovoljno smo svi okusili patnje, ali smo na žalost ostali bez pouke pa, umjesto da jedni druge podržavamo u dobru i na to potičemo, ipak radije posežemo za natjecanjem u zlu i pakosti.