Nakladnici ove opsežne monografije su Sveučilište u Mostaru i Agencija za sigurnost hrane BiH, recenzenti Dragan Petrović, Rifat Hadžiselimović te Ivan Ostojić. Po riječima urednica monografije Danijele Petrović na monografiji se počelo raditi prije dvije.
- Ideja je bila da ostavimo trag za generacije koje dolaze, da to ne bude samo zakonom određen posao - naglasila je Petrović.
Podrctala je da je idejni tvorac Novo Pržulj s Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske te da je upravo on odradio najveći dio posla.
- Veličina monografije je u tome da smo objedinili sve ono dosad poznato po pitanju GMO-a u poljoprivredi i šumarstvu, i to na preko 500 stranica, tri jezika, dva pisma. Četrnaest je područja obrađeno, radila su ih 24 autora koja su se dotaknula problema i dobrih stvari GMO-a sa svih aspekata, zaključno s budućnosti BiH i GMO-a. Nitko od nas autora nije rekao ni da je ‘za’ ni ‘protiv’, nego smo iznijeli činjenice, a neka javnost sama prosudi - poručila je Petrović.
Dodala je da su najveći problemi u kontekstu kontroverzne GMO tematike predrasude koje su, po njenom mišljenju, normalne jer je genetski inženjering nešto novo. - Na znanosti je da činjenicama dokaže je li nešto dobro ili nije, odnosno je li biotehnologija na dobrom putu – zključila je Petrović.
Novo Pržulj istaknuo je da ova tematika, sama po sebi, predstavlja veliki izazov. - O GMO-u se govori u svakoj obitelji, ali kada smo u Vijeću za GMO, čiji su članovi najviše poglavlja i napisali, razgovarali na tu temu, nekako smo došli do zaključka da 95 posto stanovništva ne razumije što je GMO. Zato smo to doživjeli kao odgovornost i obvezu - kroz monografiju pokušati na transparentan i razumljiv način upoznati stanovništvo što je to GMO – rekao je.
Naveo je primjer mobilnih telefona koju su prihvaćeni bez razmatranja štetnog utjecaja, dok se GMO, uglavnom, doživljava kao nešto negativno. Povukao je i paralelu Bosne i Hercegovin i Europske unije, odnosno ostatka svijeta te naglasio kako su naši kapaciteti po pitanju proizvodnje hrane neiskorišteni.
- BiH ima uvjete proizvesti soje koliko nam treba. A zašto se to ne događa – to je neko drugo pitanje. Ministarstva trebaju puno više voditi računa o tome kako se koristi zemljište, koliko ga je neobrađenog i koji su efekti činjenice da zapravo uzgajamo samo kukuruz i strna žita. Generalno, treba puno više pažnje posvetiti poljoprivredi i proizvodnji, jer zemljište je jedno od naših glavnih resursa – naglasio je Pržulj.
Kontrola GMO-a u BiH je, kaže, pitanje za neki drugi resor, no što se tiče uvoza hrane s GMO predznakom, bio je vrlo jasan:
- Zakon striktno kaže da se GMO kulture ne smije gajiti u BiH, a to šta rade inspekcije, ministarstva – to je pitanje za njih. Ono što radi naše vijeće je da vrlo pažljivo razmatra zahtjeve za uvoz GMO hrane za domaće životinje. Nismo u stanju ispitati sve rizike, ali normalno je da je vjerujemo u Europi.
Pržulj je na kraju poručio kako u kontekstu GMO tematike ljudi ne trebaju osuđivati tehnologiju i napredak, nego ju, prije svega, trebaju razumjeti.