- Što očekujemo? Za početak kišu jer smo sve zasijali i zasadili, a što se stabilizacije cijena tiče, mi smo već najskuplju sjetvu i sadnju obavili, tako da ne znam što reći o tome. "Uzdaj se u se i u svoje kljuse" - stara je izreka i stvarno ne očekujem da će se dogoditi neka pojeftinjenja koja će me motivirati da se još više posvetim poljoprivredi - priča za Večernji list BiH zemljoradnik u zapadnoj Hercegovini dok komentiramo aktualna zbivanja.
Prodaja za mizeriju
Situacija je iznimno teška, a kiša koja je najavljena za ovaj tjedan daje dašak nade da bi moglo biti plodova, međutim, najavljeno je i zahladnjenje te je opravdana bojazan da bi mrazovi u travnju mogli dodatno pogoršati najskuplje poljoprivredne radove u povijesti.
Cijene goriva, gnojiva, sjemena... neke su već demotivirale za daljnji rad.
- Nažalost, mi mali nećemo poboljšati situaciju u BiH, mi ćemo biti zadovoljni ako prehranimo sebe i svoje najbliže, a što se tiče velikih proizvođača, mnogi su odustali od posla, otišli u Njemačku i druge zemlje. Također, osim visokih cijena proizvodnje i činjenice da oni u bescjenje daju robu zbog uvoza, ne pomaže im ni država. Kada bismo analizirali poticaje za poljoprivredu od rata naovamo, od ministara do proizvođača, neki bi bili iza rešetaka ili barem plaćali kazne za prijevare, međutim, ovo je BiH - priča nam sugovornik s početka teksta.
O iskustvu bh. poljoprivrednika govorili su i na BHRT-u, a rečenicu koja posebno oslikava aktualnu situaciju u BiH izrekao je Salko Bešić, poljoprivrednik iz Živinica. Ona glasi: "Onaj tko bude više radio, više će izgubiti". I njegov je stav da je politika prema poljoprivredi destimulirajuća, a uz najveću cijenu proizvodnje, proizvođači još moraju razmišljati o tome hoće li uspjeti plasirati ono što izraste na njihovim imanjima.
- Iskustva iz prve godine korone bila su katastrofalna. Kažem, oni koji su trebali poduzeti mjere, poduzeli su ih i dali su sjemena te je posijano dosta toga, ali došlo je u vrijeme berbe do toga da se plodovi daju u bescjenje ili bacaju jer nema tržišta - ogorčen je ovaj poljoprivrednik. Komentirao je i koji je njegov način da se održi u ovom poslu.
- Proizvodim ono što mogu plasirati. Proizvodimo paprike, krastavce, patlidžane, mahunarke, luk, uglavnom ono što možete pronaći na tržnicama na štandovima s malo bogatijom ponudom - ispričao je poljoprivrednik. U Gospodarskoj komori Tuzlanske županije Suad Selimović objasnio je da država ne brine previše za domaće proizvođače jer je uvozni lobi itekako jak. Nisu bez razloga one informacije da neki veliki proizvođači zapravo i nisu tako veliki kako se priča, nego nabavljaju, primjerice, meso iz stranih zemalja za male iznose i prodaju ga kao domaće. Tako je proteklih godina bilo više inspekcijskih kazni, kao i skandala koji su se izrodili nakon istrage.
- Uvozni lobi drži sve pod svojom kontrolom i sigurno je u određenoj vezi s institucijama vlasti, odnosno vladama i ministarstvima jer jednostavno, ako nedostaje hrane, sigurno ćete je prodati kada je uvezete. I to je ono što ograničava rast i razvoj poljoprivredne proizvodnje u BiH - riječi su Suada Selimovića. Jedno od rješenja je kupovati hranu od onih proizvođača za koje ste sigurni da imaju domaće životinje na svojim imanjima, da siju i sade, a ne od sumnjivih proizvođača i trgovaca.
Kome ide pomoć države?
Federalne vlasti odlučile su potpomoći proizvodnju, izdvajanja za poticaje su veća nego ranije, međutim, i tu dolazi do problema jer, primjerice, vezano uz gorivo, mogu ga dobiti oni koji su lani bili u registru proizvođača.
Oni koji desetljećima obrađuju zemljišta, a nema ih ni u kakvim registrima, ako se i prijave sada, jer je ovo prva konkretna pomoć države, neće moći ništa dobiti. Iz svega je vidljivo da uvozni lobi i "balkon-proizvođači", koji žive od poticaja, a kroz šalu se o njima govori da siju i sade na svojim ogromnim balkonima pa ih nitko i ne uoči, najbolje prolaze...