Veliki preokreti u povijesti interneta gotovo su se uvijek događali u sveučilišnim centrima, računalnim laboratorijima i prostorijama u kojima je nekoliko entuzijasta vjerovalo da znanje ne smije imati granice. Dok je Nizozemska još 1988. godine postala prva europska zemlja spojena na javni internet preko instituta CWI iz Amsterdama, za Bosnu i Hercegovinu takav se povijesni trenutak dogodio 28. lipnja 1996. godine.
Toga je dana iz prostorija Univerzitetskog tele-informatičkog centra (UTIC) Univerziteta u Sarajevu organizirana prva videokonferencija između Univerziteta u Sarajevu i Vrije Universiteit Amsterdam. Službeno otvaranje internetske satelitske veze između Amsterdama i Sarajeva upriličeno je 28. lipnja 1996. u 16 sati, u okviru projekta “Vrije Universiteit Supports University of Sarajevo” (VUSUS Unilink), putem namjenske satelitske veze kapaciteta 128 kbps.
O ovom događaju postoji i vrijedan video prilog iz Dnevnika TVBiH iz 1996. godine, koji danas predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o vremenu kada su se Bosna i Hercegovina, a posebno Sarajevo, neposredno nakon rata i opsade, vraćali u međunarodne akademske i znanstvene tokove.
Više od tehničkog kanala
Danas 128 kbps zvuči gotovo simbolično jer je to manje od brzine potrebne za suvremeno učitavanje jedne prosječne web stranice. Međutim, 1996. godine za bh. akademsku i znanstvenu zajednicu ta veza nije bila samo tehnički kanal. Bila je to komunikacijska linija prema svijetu, prema znanstvenim časopisima, sveučilišnim knjižnicama, kolegama u Europi i SAD-u te ponovnom uključivanju u međunarodnu razmjenu ideja.
Posebna vrijednost ovog projekta bila je u tome što je nastao kao spoj znanja, solidarnosti i akademskog entuzijazma. Link su uspostavili volonteri u Amsterdamu i Sarajevu, a financijsku potporu za investiciju i operativne troškove omogućili su Soros zaklada i nizozemsko Ministarstvo za razvojnu suradnju. Oprema u Sarajevu osiguravala je i šesnaest dial-in linija koje su bile dostupne građanima i organizacijama izvan samog Sveučilišta.
Zato 28. lipnja 1996. nije samo datum jedne veze ili jednog tehničkog projekta. To je datum kada je akademska zajednica Bosne i Hercegovine pokazala da pripada europskom i svjetskom prostoru znanja, čuvajući civilizacijske standarde visokog obrazovanja i u najtežim uvjetima. Prva videokonferencija bila je slika jednog vremena: iz Sarajeva, koje se tek oporavljalo od rata, uspostavljen je živi audio-vizualni kontakt s partnerima u Nizozemskoj, šaljući snažnu poruku da se Bosna i Hercegovina ponovno čuje, vidi i uključuje.
Akademska otpornost i dokumentarni film
Tri desetljeća kasnije važno je ovaj događaj promatrati kao dio šire povijesti akademske otpornosti. Internet u BiH nije počeo kao komercijalni luksuz, nego kao akademska potreba. U tom smislu UTIC ima posebno mjesto jer se upravo u njegovim prostorijama gradila infrastruktura povjerenja i obnavljala veza sa svijetom.
Obilježavanje ove velike obljetnice povod je i za zahvalnost pionirima koji su iznijeli ovaj proces. Među njima posebno mjesto zauzimaju članovi NetGroupe – Azur Ajanović, Haris Hadžialić, Mladen Rifelj, Brano Vujičić i prof. Mesud Baručija, kao i partneri s Vrije Universiteit Amsterdam, naročito Jacques Schuurman, te brojni donatori.
Povodom 30 godina UTIC-a, a na inicijativu rektora prof. dr. Tarika Zaimovića, realiziran je dokumentarni film “Internet.ba”. Film je nastao iz potrebe da se na dostojanstven način iskaže zahvalnost svima koji su omogućili uspostavu prve veze, registraciju nacionalne internetske domene .ba i razvoj digitalne povezanosti zemlje. To je priča o znanju, otporu, inovaciji i hrabrosti ljudi koji su, unatoč teškim okolnostima, gradili budućnost.
Danas, kada govorimo o digitalnoj transformaciji, umjetnoj inteligenciji i cyber sigurnosti, vrijedi se sjetiti da su temelji svega toga u Bosni i Hercegovini postavljeni upravo u ovakvim trenucima. Jedan satelitski link, jedna prostorija u UTIC-u i jedna videokonferencija označili su trenutak kada je bosanskohercegovačka akademska zajednica uspostavila trajnu vezu s budućnošću.