Očekivano, kako se bude približavao datum izbora u Bosni i Hercegovini, rast će nervoza, ne samo između političkih protivnika nego i među partnerima iz različitih stranaka, pa čak i u unutarstranačkim redovima. U ovome slučaju izreka u gradaciji neprijateljstava dolazi do punog izražaja - da je između neprijatelja i smrtnog neprijatelja "najgori" ipak "stranački prijatelj". No, jedno drugo ključanje nezadovoljstva, za koje je okidač bila tragična nesreća u središtu Sarajeva, ogolilo je brojne slabosti sustava, ali i otvorilo dodatne pukotine u prilično narušenim odnosima između probošnjačke "trojke".
Nesreća i prosvjedi
Okidač je bila tramvajska nesreća koja se dogodila 12. veljače 2026. godine u Sarajevu, kada je kod stajališta Muzeji smrtno stradao 23-godišnji student Akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić. Tramvaj je iskočio iz tračnica i udario više osoba koje su se nalazile na stajalištu. Teško je ozlijeđena i maloljetna djevojka Ella Jovanović, kojoj je zbog zadobivenih ozljeda amputirana noga. Od tada do danas organiziran je niz prosvjeda koje se pokušalo politički zloupotrijebiti ponajprije u korist oporbe. Organizatori su djelomično uspjeli spriječiti iskazivanje opravdanog nezadovoljstva prosvjedima i njihovo prelijevanje u političku arenu. No, ne u cijelosti. Iskoristili su to iz SDA i drugih oporbenih stranaka, ponajprije DF-a, predstavivši sve kao dio grijeha struktura. Čak i unatoč činjenici kako je "tramvaj ubojica" zapravo iz vremena Jugoslavije te nije zamijenjen ni u vrijeme dugogodišnje vlasti SDA. Činjenica je i da su zamjene tramvaja pokrenuli aktualna vlast i njezin ministar Adnan Šteta. No, ovaj slučaj na površinu je izbacio sve probleme koji postoje unutar "trojke". Taj potez otvorio je pitanje međusobnog povjerenja unutar vladajuće većine i razotkrio tinjajuće nesuglasice između SDP-a i Naše stranke, koje već dulje ciljaju na gotovo identičan dio biračkog tijela. Ponajprije u glavnom gradu zemlje, gdje je situacija doista takva da se može nazvati - mala bara puna krokodila. U takvim okolnostima svaka pojedina odluka dobiva dodatnu političku težinu, osobito ako dolazi bez prethodne koordinacije sa saveznicima. Ministar prometa i veza te županijskog SDP-a BiH Adnan Šteta ustvrdio je da ostavka Nihada Uka nije bila predmet konzultacija, dok je sam Uk naveo da su partneri obaviješteni neposredno uoči sjednice. Različita tumačenja ovog poteza dodatno su produbila sumnje u stabilnost većine i otvorila prostor za nagađanja o mogućem preslagivanju odnosa u Skupštini Sarajevske županije. Najave da bi nova izvršna vlast mogla biti formirana uz drukčiju parlamentarnu aritmetiku upućuju na to da politički savez koji je prethodio formiranju "trojke" više nije imun na unutarnje potrese. Podsjećanja radi, SDP i Naša stranka su u ranijem razdoblju djelovali u okviru šireg bloka s Demokratskom frontom, čija je suradnja na različitim razinama vlasti trajala sve do razlaza 2018. godine. Današnji odnosi, opterećeni, međutim, ponajprije konkurencijom za isti politički prostor, pokazuju da su nekadašnje koalicijske veze podložne redefiniranju, osobito uoči izborne kampanje.
Uloga lidera stranaka
U tom kontekstu odluka državne zastupnice Mije Karamehić-Abazović da napusti Narod i pravdu te pristupi Našoj stranci dobila je dodatnu simboliku. Iako takav potez nije narušio većinu na državnoj razini, teško je pretpostaviti da je prošao bez političkih reperkusija unutar partnerskih odnosa. Svako pregrupiranje kadrova u osjetljivoj predizbornoj fazi reflektira se na percepciju stabilnosti koalicije i otvara pitanje dugoročnih strateških ciljeva. Posebno će zanimljivo biti promatrati nastup stranaka u izbornoj jedinici 3, koja obuhvaća Sarajevsku i Bosansko-podrinjsku županiju, a iz koje se biraju četiri zastupnika u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Tu siguran izbor mogu očekivati SDA, SDP te Naša stranka, ali i DF ako Željko Komšić bude nositelj liste za državni Parlament te je posve sigurno u prednosti u odnosu na Sabinu Ćudić. Na četvrto mjesto eventualno mogu računati NiP, ali i Stranka za BiH. Podsjećamo kako rezultati prethodnih izbornih ciklusa pokazuju izrazitu fragmentiranost političke scene pa su tako 2022. godine mandate podijelili Narod i pravda, SDA, Naša stranka i SDP, dok je Demokratskoj fronti izravan ulazak izmakao za razmjerno mali broj glasova. Već sada može se pretpostaviti da će upravo lideri stranaka iz ove izborne jedinice imati ključnu ulogu u predstojećem nadmetanju. S obzirom na to da neće sudjelovati u utrci za Predsjedništvo BiH, državni Parlament nameće se kao logična arena za političko pozicioniranje. Dodatnu neizvjesnost unosi i Stranka za Bosnu i Hercegovinu koja može pokvariti planove svima. U konačnici, najmanje šest političkih aktera s realnim izbornim potencijalom natjecat će se za ograničen broj mjesta, što najavljuje iznimno tijesnu utrku. U takvom omjeru snaga svaka kampanja bit će usmjerena na mobilizaciju dijela, uvjetno rečeno, lijevog bošnjačkog političkog kruga, a rivalstvo između SDP-a i Naše stranke moglo bi prerasti u odlučujući faktor za prestiž u izbornoj jedinici koja uključuje glavni grad države.