„Naš je zaključak: tko želi uspješno upravljati useljavanjem, mora razumjeti i iseljavanje. Riječ je o tome da se ljude dugoročno zadrži kroz pravedne šanse, pouzdane procedure, dobru potporu i okruženje u kojem mogu razvijati dugoročne perspektive“, kaže Laura Goßner iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) na konferenciji za novinare u Berlinu.
Institut je putem internetske ankete ispitao osobe između 18 i 65 godina koje su se doselile u Njemačku do travnja 2025. godine zašto su napustile zemlju i koji su razlozi za to bili presudni. Prema rezultatima istraživanja, iseljavanje nije posljedica samo jednog faktora. Posebno važnu ulogu imaju obiteljski razlozi. Kao razlog navode se i iskustva diskriminacije. Mnogi čimbenici, poput birokracije, stambenog pitanja ili učenja jezika, politički su podložni promjenama, odnosno korekcijama.
No tko su ljudi koji najčešće ponovno napuštaju Njemačku? „Iseljeni su u prosjeku mlađi. Kraće su živjeli u Njemačkoj te češće imaju partnera/icu i djecu u inozemstvu. Osim toga, rjeđe posjeduju znanje njemačkog jezika, ali češće dobro govore engleski“, kaže stručnjakinja IAB-a Theresa Koch.
Dok se 60 posto iseljenih vraća u svoju domovinu, njih 40 posto odlazi u druge zemlje. Najpopularnija odredišta su Španjolska, Švicarska, Italija i Hrvatska. „Nalazimo se u konkurenciji za stručnu radnu snagu s drugim europskim zemljama“, kaže Yuliya Kosyakova, voditeljica odjela za migracije, integraciju i međunarodna istraživanja tržišta rada pri Institutu za istraživanje tržišta rada i zanimanja.
Velik dio kritika koje iseljenici upućuju Njemačkoj nije nov: dugo trajanje postupaka za dobivanje državljanstva, boravišnih dozvola, viza i priznavanja stranih diploma. Često moraju dugo čekati da njemačke institucije odgovore na njihove upite. Tu su i visoke birokratske pristojbe. Problem predstavlja i nedostatna podrška kada je riječ o poslu i karijeri, bilo kroz centre za zapošljavanje, lokalne vlasti ili poslodavce.
Sve to otežava dugoročno planiranje, pristup zaposlenju i osjećaj povezanosti s Njemačkom, kaže Laura Goßner. Administrativni postupci utječu na to „kako doseljenici procjenjuju svoju budućnost u Njemačkoj. Ako se postupci doživljavaju kao dugotrajni, nerazumljivi ili teško dostupni, to može biti povezano s perspektivom ostanka“, analizira stručnjakinja IAB-a. „Vidimo da se doseljenici koji imaju više negativnih iskustava s takvim postupcima u prosjeku rjeđe osjećaju dobrodošlo u Njemačkoj.“
Telefonskim putem smo kontaktirali Tilmana Franka. Predsjednik Saveznog udruženja za međunarodno privlačenje stručne radne snage ujedno je direktor tvrtke TalentOrange GmbH, koja je za Njemačku već regrutirala i pratila dolazak tisuća medicinskih sestara i tehničara, odgajatelja te fizioterapeuta. Frank dobro zna u kojim situacijama ljudi nakon kratkog vremena ponovno spakiraju kofere i napuste Njemačku. Jezik je ključ za snalaženje u Njemačkoj, a posebno na tržištu rada, kaže on.
„Problem nastaje kada je već sam put prema Njemačkoj od početka pogrešno postavljen, kada ne pristupam pravim ljudima i ne odabirem odgovarajuće kandidate te kada ne pružam dovoljno kvalitetnu podršku pri učenju jezika. Ako to nije dobro postavljeno, vrlo je vjerojatno da će se ti ljudi vratiti. Ako, međutim, omogućim učenje jezika i odaberem prave ljude koji su dovoljno stabilni i spremni za korak dolaska u Njemačku, tada su stope ostanka vrlo visoke.“
Prema Frankovim riječima, trenutno posebno mnogo ljudi iz Kenije, Indije i Vijetnama pokušava pronaći svoje mjesto u Njemačkoj. Kenija zato što tamošnje ministarstvo rada potiče odlazak mladih nezaposlenih osoba u inozemstvo. Indija i Vijetnam zato što roditelji u tim zemljama mogućnost stručnog obrazovanja za svoju djecu smatraju vrlo privlačnom. Posebno je velika potreba za radnicima u skrbi za starije osobe.
Zbog toga Frank od savezne vlade traži da već u zemljama podrijetla podupire učenje njemačkog jezika. „Svi pokušaji da se ovamo dođe bez znanja njemačkog jezika dugoročno ne daju rezultate. Dobar primjer su međunarodni studijski programi koji funkcioniraju na engleskom jeziku i u kojima ljudi očekuju da će nakon toga moći raditi u Njemačkoj. No to ne uspijeva.“
Jedan od razloga odlaska može biti i to što doseljenici ne rade poslove koji odgovaraju njihovim kvalifikacijama: „Primjerice, osobe koje su u svojoj domovini školovane za akutnu bolničku skrb, a zatim ovdje, a da im to nije ni jasno ni unaprijed objašnjeno, završavaju u domovima za starije osobe radeći u domeni temeljne njege."
I Frank je čuo brojne horor-priče iz njemačke birokratske džungle u kojoj se mnogi doseljenici ne uspijevaju snaći. Njegova tvrtka vodi Excelovu tablicu apsurdnih situacija i svega što može poći po zlu. Primjerice, kada dvoje službenika pošalje različita rješenja i različite rokove pri izdavanju vize.
Zbog toga je, kaže, profesionalna podrška neizostavna. Ipak, postoji i pozitivna strana: političari su u međuvremenu shvatili da međunarodni stručnjaci ne samo da moraju doći u Njemačku nego i ostati u zemlji. Njegov je zaključak da u Njemačkoj postoje i pozitivni i negativni primjeri.
„Savezna agencija za rad uvela je središnji sustav koji je brži i pouzdaniji. Pokrajina Hessen uvodi središnji ured za strance. Na saveznoj razini trebala bi biti osnovana i agencija ‘Work and Stay'." No u svakodnevnom radu mnogo toga i dalje otežava nedostatak osoblja u nadležnim institucijama. „S digitalizacijom napredujemo polako, ali vrlo polako i uz pojedinačna rješenja koja uvode pojedine savezne zemlje ili općine. Još uvijek nedostaje jedinstveno i sveobuhvatno rješenje."