Sud Bosne i Hercegovine donio je rješenje kojim je odbijen prijedlog Tužiteljstva Bosne i Hercegovine za određivanje pritvora optuženom Dragoljubu Kunarcu, ocijenivši da pritvor, kao krajnja mjera osiguranja prisutnosti optuženog u ovoj fazi postupka, nije nužan. Tužiteljstvo BiH u svom je prijedlogu, kao alternativu pritvoru, zatražilo izricanje mjera zabrane.
Optuženi je, nakon što je u Saveznoj Republici Njemačkoj izdržao kaznu zatvora u trajanju od 28 godina izrečenu presudom Haškog tribunala, transportiran u Bosnu i Hercegovinu, gdje se još 1998. godine dobrovoljno predao tadašnjim pripadnicima SFOR-a.
U cilju osiguranja prisutnosti optuženog, Sud BiH je donio odluku o izricanju najstrožih mjera zabrane. One podrazumijevaju zabranu napuštanja boravišta, odnosno mjeru kućnog pritvora, pri čemu optuženi ne smije napuštati mjesto boravka bez prethodnog odobrenja Suda. Nadležni organi obvezni su svakodnevno, nasumičnim kontrolama, provjeravati poštuje li se ova mjera.
Također je određena zabrana putovanja, što uključuje privremeno oduzimanje važećih putnih isprava te zabranu izdavanja novih, kao i zabranu korištenja osobne iskaznice za prelazak državne granice.
Sud je izrekao i zabranu sastajanja te bilo kakvog neposrednog ili posrednog kontakta sa svjedocima Tužiteljstva BiH predloženima optužnicom, kao i s drugim potencijalnim svjedocima i poznatim supočiniteljima, uključujući i zabranu približavanja na udaljenost manju od 100 metara.
Optuženi je posebno upozoren da mu može biti određen pritvor ukoliko prekrši bilo koju od izrečenih mjera zabrane. Ove mjere mogu trajati dok za njima postoji potreba ili do drugačije odluke Suda BiH.
Dragoljub Kunarac tereti se za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.