Poljoprivrednici u RS-u podržavaju najavljenu intervenciju Vlade RS-a kojom bi se trebala pooštriti pravila za izgradnju solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu, nakon što je u posljednje tri godine prenamijenjeno više od 3.000 hektara zemljišta, a na više od 60 posto te površine postavljeni su solarni paneli.
Predsjednik Saveza udruga poljoprivrednih proizvođača RS-a Stojan Marinković smatra da je neophodno biti vrlo oprezan pri prenamjeni poljoprivrednog zemljišta u građevinsko jer je riječ o prirodnom resursu koji je ograničen i nenadoknadiv.
„Podržavam inicijativu da se pooštre pravila i da se za postavljanje panela koriste nepristupačni tereni, odnosno zemljište koje po svom morfološkom i pedološkom sastavu nije pogodno ili je manje pogodno za uzgoj poljoprivrednih kultura i na kojem je otežan rad poljoprivrednih strojeva. Zemljište kao prirodni resurs ograničenih mogućnosti treba sačuvati“, izjavio je Marinković Feni.
Upozorio je da bi očuvanje poljoprivrednog zemljišta trebalo biti jedan od prioriteta, posebice u okolnostima kada se sve više govori o mogućim problemima u opskrbi hranom.
„Svi vidimo da se i u svijetu sve više govori o tome da će hrana biti veliki problem, a hranu možemo proizvesti samo na zemljištu“, istaknuo je Marinković.
Naveo je kako nema potpune informacije o tome je li pri izgradnji postojećih solarnih elektrana napravljena odgovarajuća analiza kvalitete zemljišta, ali smatra da bi tom pitanju trebalo posvetiti veću pozornost.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a, u razdoblju od 2022. do 2024. godine prenamjenom u nepoljoprivredne svrhe izgubljena su 3.064 hektara poljoprivrednog zemljišta, a na više od 60 posto te površine postavljeni su solarni paneli.
Tijekom 2022. godine prenamijenjeno je 588,07 hektara, godinu dana poslije 1.141,13 hektara, a 2024. godine 1.335,08 hektara. Podataka za prošlu godinu još nema, ali se pretpostavlja da je nastavljen trend rasta prenamjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Ovi podaci upućuju na rast površina koje se izdvajaju iz poljoprivredne proizvodnje.
Ministrica poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a Anđelka Kuzmić upozorila je da se kvalitetno poljoprivredno zemljište ne smije koristiti za izgradnju solarnih elektrana, ističući da su za društvo podjednako važne proizvodnja hrane i proizvodnja energije.
Kuzmić je podsjetila da važeći propisi ograničavaju korištenje poljoprivrednog zemljišta do četvrte klase u druge svrhe te navela da je resorno ministarstvo u izvješću sačinjenom krajem prošle godine konstatiralo masovnu ekspanziju izgradnje solarnih elektrana diljem RS-a.
Vlada RS-a najavila je hitnu intervenciju – donošenje novih uredbi i izmjenu zakonskih akata, kako bi se ovo područje strože reguliralo i preispitale ranije donesene odluke.
Prema postojećem sustavu, lokalne zajednice samostalno donose prostorne i regulacijske planove, određuju lokacije za energetske objekte i odlučuju o prenamjeni zemljišta.
Za solarne elektrane snage do 150 kilovata dozvole se izdaju na lokalnoj razini, bez obveze pribavljanja suglasnosti resornih republičkih ministarstava.
Upravo takav sustav, prema dostupnim podacima, otežava praćenje kvalitete zemljišta na kojem se grade solarne elektrane.
Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a vodi evidenciju o broju izgrađenih objekata i njihovoj snazi, ali ne raspolaže registrom koji bi pokazao na kojoj klasi zemljišta se oni nalaze.
Među područjima u kojima je zabilježena intenzivna izgradnja solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu izdvajaju se Lijevče polje, Semberija i Posavina, gdje se tradicionalno uzgajaju žitarice, krumpir, paprika i druge kulture. Po broju ovakvih objekata izdvajaju se Gradiška, Laktaši, Srbac, Modriča i Šamac.
Jedan od primjera koji je izazvao protivljenje mještana jest naselje Podnovlje kod Doboja, gdje je planirana i započeta izgradnja solarne elektrane na više od 300.000 m² zadružnog zemljišta. Spor oko zemljišta i izgradnje pratile su kaznene prijave i prosvjedi građana, koji su ukazivali i na moguću štetu po seoski vodovod.
U Nevesinju su se građani i inicijative za zaštitu poljoprivrednog zemljišta protivili izmjenama prostornih planova kojima je, prema njihovim navodima, bilo predviđeno pretvaranje oko 1.100 hektara obradivog zemljišta u površine za solarne parkove.
Lokalne zajednice od prenamjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko mogu ostvariti kratkoročne prihode kroz naknade za prenamjenu, rentu i troškove uređenja građevinskog zemljišta, kao i komunalne pristojbe i poreze.
Međutim, takvi prihodi otvaraju pitanje dugoročnih posljedica po poljoprivrednu proizvodnju i gospodarstvo jer se postavljanjem solarnih panela zemljište na dulje razdoblje, često 25 do 30 godina, isključuje iz proizvodnje hrane.
Gubitak obradivih površina može smanjiti domaću proizvodnju žitarica, povrća i voća, dodatno povećati ovisnost o uvozu te ugroziti opskrbu sirovinama domaće prehrambene industrije i lokalnih prerađivača.
Dodatni problem predstavlja vraćanje zemljišta u poljoprivrednu namjenu nakon prestanka rada solarnih elektrana, što može zahtijevati znatna ulaganja u sanaciju i rekultivaciju, ovisno o stanju zemljišta i načinu na koji je postrojenje korišteno.