Katolici diljem svijeta danas slave blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, prvog mučenika Crkve i jednoga od sedmorice đakona koje apostoli spominju u Djelima apostolskim. Sveti Stjepan bio je mladi Židov iz Jeruzalema, čovjek snažne vjere i iznimnog žara za propovijedanjem Evanđelja, koji je svojim djelovanjem obilježio rane početke kršćanstva.
Iako se o njegovu ranom životu malo zna, Stjepan se vrlo brzo istaknuo u prvoj kršćanskoj zajednici. Apostoli su – zbog sve većeg broja vjernika – ustanovili službu đakona, a među njima je najugledniji i najrevniji bio upravo Stjepan. Brinuo je za siromašne, utamničene i nemoćne, naviještao Kristov nauk i, kako svjedoči Sveto pismo, po njemu je djelovao Duh Sveti, čineći mnoga čudesa.
Njegova hrabrost u javnom svjedočenju vjere izazvala je otpor među onima koji su se protivili kršćanstvu. Kada je Stjepan jasno prozvao one koji su odbacili Krista, lažno su ga optužili za bogohuljenje i doveli pred Veliko vijeće. Ondje je, nadahnut snagom istine, izgovorio jedan od najimpresivnijih govora u Bibliji, podsjećajući na povijest spasenja i Isusovo poslanje.
To je izazvalo bijes moćnika. Izveden je izvan grada i kamenovan, postavši tako prvi kršćanski mučenik. U posljednjim trenucima života Stjepan je molio za svoje progonitelje riječima: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Njegova smrt, nalik Kristovoj, zapečatila je veličinu njegova svjedočanstva i ujedinila prvu kršćansku zajednicu u vjeri i postojanosti.
Sveti Stjepan imao je snažan utjecaj i na druge – među svjedocima njegove smrti nalazio se i mladi Savao, kasnije sveti Pavao, gorljivi progonitelj koji će nakon obraćenja postati jedan od najvećih misionara u povijesti.
Kroz stoljeća se nije znalo gdje počivaju Stjepanovi posmrtni ostaci, sve dok – prema predaji – palestinski svećenik Lucijan nije imao viđenje mjesta njegova groba te ih u 5. stoljeću dao prenijeti u Rim. Ondje su položeni uz drugog velikog đakona – svetog Lovru.
Sveti Stjepan danas je zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i osoba koje trpe glavobolje. Njegovo ime potječe od grčke riječi „stefanos“, što znači „okrunjen“, simbolizirajući vijenac pobjede, vječni život i besmrtnu slavu onih koji ostaju vjerni istini.
Božićna čarolija i blagdan Svetog Stjepana duboko se isprepliću. Nakon radosti Kristova rođenja, Crkva nam već sljedeći dan stavlja pred oči ozbiljnost ljudske egzistencije i pitanje vlastitih životnih vrijednosti. Stjepanova spremnost dati život za Krista poziv je svakom vjerniku da prepozna vlastito dostojanstvo i ozbiljnost Božjeg poziva u svakodnevici.
Blagdan Svetog Stjepana poziva nas da u malim stvarima prepoznamo velike vrline, da ljubimo čovjeka kako je Krist ljubio, te da dopustimo Božiću da ne promijeni samo ozračje naših domova, nego i nutrinu našega srca. U toj istini ostaje poruka koja odzvanja stoljećima:
„Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo!“