U Skandinaviji postoje drvene kuće stare stotinama godina koje su preživjele brojne oštre zime. Građene su bez današnjih izolacijskih materijala, električnog grijanja i suvremenih sustava ventilacije, no način na koji su bile projektirane pomagao je zadržati toplinu u unutrašnjosti čak i u uvjetima kada bi temperatura pala na oko –30 °C.
Nije se pritom radilo samo o debelim drvenim zidovima. Na ponašanje kuće utjecali su i spojevi između trupaca, veličina prostorija, položaj kuće, način grijanja te materijali koji su se koristili za podove i zidove, piše Jutarnji list.
Jedan od važnijih elemenata bila je toplinska masa. Debelo drvo, kamen i zidane peći mogu akumulirati toplinu i postupno je otpuštati nakon što se izvor grijanja ugasi. Kod masivnih konstrukcija promjene temperature zato su sporije nego u laganim konstrukcijama.
To ne znači da debeli drveni zid može zamijeniti suvremenu toplinsku izolaciju. Riječ je o različitim svojstvima materijala. Izolacija usporava prolazak topline kroz konstrukciju, dok toplinska masa može pohraniti dio toplinske energije i kasnije je vratiti u prostor.
Posebna pažnja prema spojevima
Kod tradicionalnih drvenih kuća velik problem mogao je biti prodor hladnog zraka. Trupci su se zato precizno uklapali jedan u drugi, a praznine su se zatvarale materijalima poput mahovine i gline.
Takvi materijali nisu korišteni zato što su bili neki poseban „izolator“, nego zato što su pomagali zatvoriti praznine između drvenih elemenata.
Dobro brtvljenje je važno i kod današnjih kuća. Hladan zrak može ulaziti kroz spojeve oko prozora i vrata, instalacija, zidova, stropa i poda. Ako je takvih mjesta mnogo, grijanje mora stalno nadoknađivati toplinu koja izlazi s izmijenjenim zrakom.
Norveški institut SINTEF među čestim mjestima propuštanja u drvenim kućama navodi upravo spojeve vanjskih zidova sa stropom i podom, područja oko prozora i vrata te mjesta na kojima instalacije prolaze kroz ovojnicu zgrade.
Zato kvalitetna izolacija sama po sebi nije dovoljna. Kuća mora biti dobro izvedena i s konstrukcijskog stajališta, bez nepotrebnih mjesta kroz koja zrak može prolaziti.
Velike peći grijale su kuću satima
U tradicionalnim skandinavskim kućama važnu su ulogu imale velike zidane i kamene peći. One se ne ponašaju kao obična lagana grijalica koja zagrije prostor i brzo se ohladi nakon isključivanja.
Kada se peć dobro zagrije, njezina masa nastavlja predavati toplinu prostoru još dugo nakon završetka loženja. Peć osim zraka zagrijava i površine, namještaj i ljude u prostoriji.
Takav način grijanja koristi se i danas, primjerice kod velikih zidanih peći koje nakon loženja još dugo zadržavaju i otpuštaju toplinu.
Nisu grijali cijelu kuću jednako
Još jedna stvar koja se danas često zanemaruje jest veličina prostora.
Tradicionalne kuće imale su manje prostorije, niže stropove i vrata između pojedinih dijelova kuće. Prostorija u kojoj se kuhalo i boravilo bila je toplija, dok su spavaće sobe mogle biti hladnije.
Takav raspored imao je vrlo praktičan razlog. Manju prostoriju lakše je zagrijati, a zatvaranjem vrata toplina ostaje ondje gdje se najviše boravi.
I kod današnjih starih kuća preporučuje se takozvano temperaturno zoniranje. Norveški Riksantikvaren, ustanova zadužena za zaštitu kulturne baštine, među savjetima za smanjenje potrošnje energije navodi upravo zatvaranje vrata između prostorija koje se griju na različite temperature.
Nema potrebe držati cijelu kuću na istoj temperaturi ako se dio prostorija koristi rijetko.
Podovi su također imali svoju ulogu
Tradicionalne drvene kuće često su imale debele podove, a između pojedinih slojeva koristili su se materijali poput piljevine ili mahovine.
Kuće su se često podizale iznad tla na kamenim stupovima, čime se smanjivao izravan kontakt drvene konstrukcije s vlažnim tlom. Takva izvedba imala je i druge građevinske prednosti, među kojima je zaštita drva od vlage.
Kod suvremene gradnje posebna se pažnja posvećuje toplinskim mostovima, odnosno mjestima na konstrukciji kroz koja toplina lakše prolazi prema van. Pod, zidovi, krov, prozori i njihovi spojevi zato se moraju promatrati kao cjelina.
Što možemo primijeniti danas?
Ne treba kopirati srednjovjekovnu kuću da bi se iskoristili neki od njezinih principa.
Kod nove kuće i dalje je najvažnije dobro projektirati ovojnicu zgrade, pravilno postaviti izolaciju i riješiti toplinske mostove. Jednako je važno dobro zabrtviti spojeve i provjeriti zrakonepropusnost kuće.
Toplinska masa može se povećati korištenjem masivnih materijala poput betona, kamena ili punog drva, a masivne zidane peći i drugi radijantni sustavi mogu dugo predavati toplinu nakon što prestane izvor grijanja.
Pomaže i raspored prostora. Manje, odvojene prostorije jednostavnije je grijati različitim intenzitetom od velikog otvorenog prostora s visokim stropom.
Konstrukcija stare skandinavske kuće pokazuje kako su ljudi u uvjetima hladne klime morali dobro razmisliti o svakom izvoru topline i svakom mjestu na kojem bi ona mogla pobjeći, piše Jutarnji list.
Neke od tih ideja danas su skrivene iza modernih materijala i tehnologije, ali princip je ostao isti. Toplinu treba proizvesti, zadržati i rasporediti ondje gdje je potrebna.