Zvuči pomalo čudno, ali Sjedinjene Američke Države su s dvije milijarde dolara jedni od najvećih investitora u Bosni i Hercegovini, no iznimno mali dio odnosi se na izravne strane investicije u poslovne aktivnosti, s tek oko 76 milijuna. To bi se posve moglo promijeniti ostvari li se novi impuls koji najavljuje američka kompanija AAFS, bliska administraciji Donalda Trumpa, piše Večernji list BiH.
Kapital donosi beneficije
Postavlja se pitanje gdje je onda završio taj golemi dio novca, a odgovor je - u obnovi u ratu porušenih objekata, infrastrukture, razvoju kapaciteta institucija. Bilo od državne razine, uključivo Oružanih snaga BiH, do entitetskih i županijskih institucija, Distrikta Brčko te lokalnih razina vlasti. Dobar dio kolača raspodijeljen je i za jačanje tzv. mekog utjecaja u nevladine organizacije. Uključujući i potporu medijima, posebice kroz projekte koje je usmjeravao USAID. A koji je u međuvremenu ukinut odlukama administracije Donalda Trumpa.
Američki kapital u BiH dosad je, dakle, bio vidljiviji kroz politiku, sigurnost, razvojne programe i civilni sektor nego kroz velike tvorničke pogone, koncesije ili infrastrukturne projekte. Ipak, američke kompanije u zemlji su prisutne na više razina. Dio ih posluje preko predstavništava i prodajnih ureda, dio preko lokalnih distributera, ovlaštenih partnera i franšiza, a dio kroz savjetničke, tehnološke, farmaceutske, logističke i potrošačke lance.
Među najprepoznatljivijim američkim brendovima u BiH svakako je Coca-Cola, koja ima dugu proizvodnu i distribucijsku prisutnost. U tehnološkom sektoru ističu se Microsoft, Cisco i Oracle, čija se rješenja koriste u javnom i privatnom sektoru, najčešće kroz lokalne partnere i regionalne urede. U farmaceutskom i zdravstvenom sektoru prisutni su Pfizer i Johnson & Johnson, dok se u logistici i dostavi spominju FedEx i UPS. Na tržištu robe široke potrošnje i duhanske industrije nalaze se PepsiCo i Philip Morris, u opremi i strojevima Caterpillar, a u savjetničko-revizorskom sektoru globalne kuće KPMG, Deloitte i Ernst & Young. Američki poslovni model vidljiv je i kroz franšize i turizam, od KFC-a do hotelskih brendova povezanih s Marriottom, iako se u mnogim slučajevima ne radi o velikim izravnim ulaganjima u klasičnom smislu. Doduše, BiH je uspjela propustiti prigodu s McDonald’som.
Najave oko AAFS Infrastructure and Energyja imaju posve drukčiju težinu. U središtu interesa je Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi BiH povezao s hrvatskim plinskim sustavom i LNG terminalom na Krku. Time bi zemlja dobila alternativni pravac opskrbe plinom i smanjila ovisnost o ruskom plinu koji dolazi preko Turske, Bugarske i Srbije. Projekt je godinama bio politički blokiran, a sada se predstavlja kao jedna od ključnih točaka nove američke energetske strategije prema BiH i zapadnom Balkanu.
Plan se, međutim, ne zaustavlja samo na plinovodu. Dostavljenim dokumentima vlastima može se uočiti i interes za šire energetske zahvate, uključujući mogućnost postupnog pretvaranja pojedinih termoenergetskih kapaciteta s ugljena na plin, čime bi se otvorio prostor za modernizaciju energetskog sektora i smanjenje ovisnosti o zastarjeloj proizvodnji. AAFS je već dobio prethodnu suglasnost za koncesiju na zračnu luku u Mostaru, a očekuju isto i za Sarajevo. Najavljuju ulaganja u autoceste i drugu prometnu infrastrukturu. Ako bi se ti planovi ostvarili, američka prisutnost u BiH prvi put bi se iz sfere razvojne pomoći i političkog utjecaja snažnije prebacila u velike infrastrukturne i energetske poslove.
Nova faza odnosa
Takav zaokret imao bi i širu političku dimenziju. Energetska infrastruktura, zračne luke i autoceste nisu samo komercijalni projekti, nego sustavi koji dugoročno vežu investitora, državu i regiju. Ulaganja takvog opsega stvaraju interes za stabilnost, predvidivost i funkcionalne institucije. Drugim riječima, američki kapital u BiH više ne bi bio samo potpora kroz donacije, programe i reforme nego i izravan poslovni ulog u budućnost zemlje. Upravo zato eventualni ulazak AAFS-a u velike projekte može značiti i najizravniju potporu stabilnosti BiH. Posve je sigurno da SAD neće mirno promatrati destabiliziranje prostora u koji američke kompanije ulažu golem novac. Ako se najave pretoče u ugovore, gradilišta i stvarne investicije, američki odnos prema BiH mogao bi ući u novu fazu: manje donatorsku, a više strateško-investicijsku, bez pitanja koje stalno visi u zraku ili se stalno uz kuknjavu nastoji držati nametnutim - “Who will save Bosnia now”?