One postoje – etikete – ta mala strašila kojih se plaši svaka shopping-kraljica. Osobito onih na kojima piše da je pranje ovog komada odjeće zabranjeno. A to se obično događa kod materijala poput čiste svile, kašmira, a ponekad i vune.
Što onda napraviti? Kao prvo, određeni komad odjeće ne treba ni kupiti. Ili ćemo ga kupiti pa ćemo ga jako rijetko nositi, jer nemamo volje stalno ga nositi u kemijsku čistionicu. Ili ćemo – što je najbolja od ove tri mogućnosti – kupit ćemo je, redovito koristi i same je prati piše Miss7.24sata.hr.
Jednostavno peri sama!
Zašto? I, prije svega – kako?! To se pitaš s pravom. Krenimo najprije sa „zašto“: ako odnesemo komad odjeće koji se ne smije prati u kemijsku čistionicu, uglavnom se događa sljedeće – operu ga i to najčešće u stroju za pranje rublja. Dakle, ostaje pitanje: kako? Što rade u kemijskim čistionicama drugačije od nas? Točno: ne puno toga! Dakle, u većini slučajeva ih možemo oponašati – s ovim trikom!
Treba paziti na jednu stvar
Djelatnica u kemijskoj čistionici otkrila je na jednom portalu koja je jedina razlika kod osjetljivih materijala: ne smiju se prati s deterdžentom za pranje rublja, nego samo s omekšivačem.
„Godinama sam radila u kemijskoj čistionici i praonici rublja, pa znam to, odnosno radila sam tako kad sam dobila osjetljiviji materijal“, napisala je.
Ukratko: odjeća koju je „zabranjeno prati“ treba oprati u stroju za pranje rublja s omekšivačem, a ne deterdžentom – i to na programu za pranje osjetljivih tkanina. Ako nemaš stroj za pranje rublja s tim programom, možeš oprati ručno – i nećeš oštetiti tkaninu.
U stroj za pranje rublja!
Neki komentari ispod posta djelatnice bili su sljedeći: „Dobro je da je to potvrdila stručnjakinja. Ja sam već oprala puno stvari koje se ne smiju prati“. Ili: „Iskreno, nikad ni ne gledam etiketu!“
Jedna čitateljica se kompletno odrekla sredstva za pranje: „Ja koristim samo vodu. I super se opere.“ Zašto onda uopće služi etiketa? Ako uputa na etiketi nije točna, koja joj je onda svrha?
Jedan komentar je dao objašnjenje za to: „Etikete ne služe jedino kao orijentir za korisnika, nego i kao osiguranje proizvođača kako ne bi došlo do reklamacije od korisnika. Tako proizvođač može dokazati da se korisnik nije držao uputa.“