U manje od deset godina situacija s radnom snagom u Bosni i Hercegovini stubokom se izmijenila. Dok se polovinom prošlog desetljeća masovno odlazilo u Njemačku, Irsku, Austriju, prekomorske zemlje…, sada nema radnika ni za, uvjetno kazano, jednostavne poslove. Nije to samo ovdašnja bolest nego i bolest u okružju. Od ing. Ivice Borovca, voditelja prodaje čapljinske tvrtke Adria Hishtil iz Gabele, doznali smo da slični problemi muče i neke zemlje u regiji. Evo što smo još saznali u razgovoru za Vecernji.ba.
"Svugdje nedostaje radne snage, problem je i u zemljama koje su puno jače od nas. Svjedok sam prilikom obilaska Rumunjske, Mađarske, Hrvatske, Slovenije, pa skroz dolje do juga - Albanije i Grčke…, svi imaju istu problematiku, čak neki veću nego mi. Hrvatska je puna stranih radnika koji su sasvim drugačijeg radnog moda i drukčijeg načina promišljanja, tako da nije lako organizirati proizvodnju. Mi konkretno, što je politika naše tvrtke, nastojimo naše radnike zadržati što dulje dok ima posla i kad završe sezonu, bilo gdje na moru, na mandarinama i slično, da se vrate ponovno kod nas. Uz to, pogoduje nam što u razdoblju kada imamo vrhunac sezone, dosta slobodne radne snage nema gdje raditi u zatvorenim prostorima dva, tri mjeseca. Tako još uvijek u krugu od sedamdesetak kilometara do Stoca, Nevesinja, Jablanice angažiramo ljude, organiziramo prijevoz i sve ostalo da bi došli u rasadnik raditi. Adekvatno ih platimo i nagradimo. Gajimo odnos lojalnosti prema tim ljudima, koji nakon završetka nastavljaju raditi na berbi jagoda u Opuzenu, kupusnjača, servisu na moru... Mogu reći, mi smo im dobra opcija oko četiri, pet mjeseci kada je sve pasivno. Još uvijek preživljavamo, ali pitanje je vremena kada ćemo morati posegnuti za nekim mjerama.
Vecernji.ba: Na što konkretno mislite?
- Vidjeli smo neke zanimljive stvari vani. U određenim sektorima, gdje je najveći problem i pritisak ljudske snage, neke veće kompanije počele su koristiti robotiku. U nekim stvarima ljudi su nezamjenjivi, ali u nekima može se doskočiti da jedan dio odradi robot, drugi ljudi, uz tu korelaciju nastavlja se proces proizvodnje. Imajući u vidu deficit radne snage, teško da se na duge staze može planirati bez uvođenja novih tehnologija.
Nismo ništa konkretno pričali s našim partnerima, ali sve ide prema tome, barem neki dijelovi, neki sektori, koji su fizički opterećeni i teški za rad, pa ljudima to nije privlačno, pogotovo što je radna snaga sve starija u prosjeku. U tom smjeru moramo dio proizvodnje ili dio operacije unutar proizvodnje robotizirati. Ne mislim sada o nekim top robotima, ali tehnologijama koje bi unaprijedile proizvodnju. Ističem, uz te tehnologije nama treba bar sadašnja kvota ljudi.
Vecernji.ba: Očito posla ima preko glave?
- Da, nama treba radnika i ništa više. Tržište je ogromno, u posljednje dvije, tri godine pet, šest rasadnika i velikih proizvođača po Mađarskoj, Italiji, Albaniji… se zatvara. Zbog problema radne snage! Dakle, nema tko raditi i rasadnici koji su u prošlosti bili veći od nas i radili puno veće proizvodnje, zbog deficita radne snage zatvaraju svoja vrata, a kupci su ostali na tržištu i moraju se snalaziti. Budući da smo teritorijalno u nekoj sredini, ako gledamo od Slovenije prema Grčkoj i gore prema Rumunjskoj, Bugarskoj, nekako smo svima na dan, dan i pol vožnje, što je za sadnice prihvatljivo, tako da je veliki interes. Puno sadnica ne možemo prihvatiti, imamo puno zahtjeva, pogotovo iz Rumunjske i Mađarske, kao bogatijih zemalja koje su u toj tranziciji puno brže od nas. I Hrvatska u nekim dijelovima raste. Shodno tome moramo pozitivno razmišljati, nemamo izbora. Ne možemo se pomiriti da je svugdje kriza. U svakoj varijanti smo našli izlaz. Sad smo prostorno i higijenski riješili pitanje, sad treba naći dodatnu radnu snagu i uvesti nove tehnologije.