Tolisa, jedno od najstarijih naselja Bosanske Posavine, stoljećima je središte duhovnog i kulturnog života ovoga kraja. Upravo tu, uz veličanstveni franjevački samostan i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, najveću crkvu u Bosni i Hercegovini, smješten je Muzej Franjevačkog samostana Tolisa “Vrata Bosne”, čuvar brojnih nalaza koji govore o životu ljudi na području Posavine od neolitika, preko rimskog razdoblja i srednjeg vijeka pa sve do suvremenog doba. U njemu je pohranjeno brojno kulturno i umjetničko blago Posavine. Iako je službeno otvoren tek u rujnu 2022. godine, njegovi korijeni sežu u daleku prošlost, a najstarije inventarne knjige datiraju još iz 1882. Njegovo ime, “Vrata Bosne”, podsjeća na povijesnu ulogu Posavine kao ulaza u Bosnu, ali i simbolizira otvorenost, susret i povezanost. Muzej Franjevačkog samostana Tolisa nije samo prostor sjećanja na prošlost već i živo mjesto susreta kulture, povijesti i vjere koje čuva identitet i baštinu Posavine za buduće generacije.
Sustavno uređivanje
Prvi zapisi o muzejskom radu vezani su uz fra Grgu Došena, koji je kraj starog samostana pronašao zlatnik te ga uredno opisao. Od tada su franjevci marljivo bilježili i čuvali pronalaske, od numizmatičkih zbirki do oružja, koje je još 1896. godine bilo predstavljeno na velikoj milenijskoj izložbi u Budimpešti. U Knjizi dojmova iz 1922. godine pa sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća posjetitelji su zahvaljivali fratrima na obilasku knjižnice i muzeja, a prve police s knjigama i vitrine s izlošcima bile su smještene u improviziranom prostoru hodnika uz crkvu. - San o pravom muzeju dugo je čekao ostvarenje. Tek nakon gradnje novog samostana i oslobađanja prostora staroga stvoreni su uvjeti da se izradi stalni postav. Stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva 2010. uredili su suvremeni muzejski postav, a muzej je, zahvaljujući zajedničkom angažmanu Franjevačkog samostana Tolisa i Vlade Posavske županije, svoja vrata javnosti otvorio krajem 2022. godine. Danas čuva bogate zbirke – numizmatičku, arheološku, etnografsku, povijesnu, sakralnu, prirodoslovnu i zbirku oružja. Posebnu vrijednost imaju stotine fibula - ukrasnih kopči za odjeću iz razdoblja od ranog željeznog doba do Rimskog Carstva, po čemu je muzej jedinstven u širem prostoru jugoistočne Europe. U zbirci oružja čuva se i poznati buzdovan, tzv. Hadži-Lojina ćula, povijesni raritet koji svjedoči o burnim vremenima nakon austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, objašnjava nam prof. Jozo Jezerčić, koji je preuzeo odgovornu dužnost ravnatelja muzeja. Reklo bi se, pravi čovjek na pravom mjestu jer njegovim rukovođenjem ove važne kulturne ustanove počelo je sustavno i organizirano sređivanje sve dokumentacije, bogate arhive, vrijednih nalaza, dovođenje stručnjaka koji verificiraju pojedine primjerke koji svjedoče daleku povijest života na prostorima Bosanske Posavine i cijele Bosne i Hercegovine. Jezerčić nas provodi kroz bogatu povijest nalaza pohranjenih u Muzeju “Vrata Bosne”, gdje se čuva povijesna zbirka predmeta iz prve pučke škole u BiH koju je 1823. u Tolisi otvorio fra Ilija Starčević. Etnozbirka posjetitelje upoznaje s narodnom nošnjom i životom Posavine, a posebno mjesto zauzimaju pocalice – bogato ukrašeni odjevni predmeti za udane žene, jedinstveni u svojoj izradi i ljepoti. Sakralna zbirka donosi kaleže i misnice izrađene tehnikom zlatoveza, dok prirodoslovna zbirka, među ostalim, čuva lubanju mamuta – atrakciju koja privlači najmlađe posjetitelje i budi maštu o životu u ledenom dobu. Posebno bogatstvo samostana i muzeja je knjižnica u kojoj se čuva nekoliko tisuća naslova. Najstarija knjiga datira iz 1525., a među raritetima su i prvo izdanje Gundulićeva “Osmana” te trojezični rječnik, tursko-arapsko-perzijski, s latinskim tumačenjima iz 1780. – jedinstven u Bosni i Hercegovini, u cijelosti sačuvan u sva četiri toma. Knjige su smještene u vrijedne police izrađene od abonosa, a knjižnica se i danas sustavno obrađuje i katalogizira. Arhiv samostana krije bogatu rukopisnu građu, uključujući prepisku s crkvenim vlastima te ostavštinu znamenitih fratara poput fra Martina i fra Bone Nedića, kao i fra Julijana Jelenića, jednog od najvećih povjesničara Provincije Bosne Srebrene.
Arheološko otkriće
- Muzej danas privlači sve veći broj posjetitelja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe. Osim što čuva baštinu, on aktivno sudjeluje u njezinoj zaštiti i obnovi. Samo u protekloj godini restaurirano je pet vrijednih slika starih majstora, a nedavno je otkriven i raritet – slika iz 18. stoljeća koja je bila prekrivena drugom, manje vrijednom slikom, više od sto godina - objašnjava Jezerčić. Muzej je također, nastavlja Jezerčić, na pragu velikog arheološkog otkrića. U riječnom toku Save otkrivena je nedavno i iskopana dosad nezabilježena količina bipiramidalnih ingota – rijetkih metalnih šipki koje su, vjeruje se, stare više od 2000 godina. Ako se zna da je svega nekoliko nalaza ingota u Europi, u muzejima u Francuskoj, Njemačkoj, Sloveniji i Sarajevu, spektakularan pronalazak u Posavini od nekoliko stotina ingota dobiva na značenju jer, po mišljenju stručnjaka, mogao bi zauvijek promijeniti pogled na ulogu našeg kraja u antičkoj trgovini i ekonomiji te pokazati da je Bosanska Posavina bila mnogo važnije središte nego što se do sada pretpostavljalo. Ingoti su poluprerađeni željezni komadi koji su služili za naknadnu obradu, prodavali su se i lokalni su kovači iz njih izrađivali alate, mačeve i drugo oružje i predmete. Fotografije s nalazima proslijeđene su mjerodavnima u Vinkovcima i tako se priča zakotrljala jer se ispostavilo da je nalazište od iznimne važnosti. Stručni dvojac, podvodni arheolog Krunoslav Zubčić iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda Zagreb, i Nikica Spudić, stručni suradnik i član Hrvatske gorske službe spašavanja Karlovac, u Posavini su stručno obradili nalaz otkrivenih arheoloških primjeraka i sada predstoje detaljna kemijska ispitivanja koja bi mogla razotkriti detalje vezane uz vrijedan arheološki nalaz. - U pitanju je jedan teret koji je s plovilom, zbog nevremena ili rata, potonuo u Savu. Očekivali smo pronaći i vozilo, ali najvjerojatnije ga je voda odnijela, no teret je zbog svoje težine potonuo na riječno dno Save, gdje je čekao da tek sada bude otkriven - objašnjava Jezerčić. Tek sada počinje uzbudljivi dio: predstoje detaljna kemijska ispitivanja koja bi mogla razotkriti nevjerojatne detalje – od toga iz kojeg rudnika potječe metal do potvrde trgovačkih putova koji su povezivali Bosansku Posavinu sa središnjom Europom još u doba prije Krista, objašnjava podvodni arheolog Zubčić.