Atrofični rinitis je progresivna bolest koja uzrokuje stanjivanje, odnosno atrofiju, sluznice nosnih prolaza i temeljnih koštanih struktura. Zbog toga nosni hodnici postaju abnormalno široki, što omogućuje veći protok zraka koji dodatno isušuje i nadražuje unutrašnjost nosa. Taj začarani krug upale i suhoće dovodi do kroničnih simptoma koji mogu biti frustrirajući i bolni, značajno utječući na svakodnevno funkcioniranje iako stanje nije opasno po život.
Glavni simptom je stvaranje gustih, suhih krasti unutar nosa
Klinička slika je vrlo prepoznatljiva. Glavni simptom je stvaranje gustih, suhih krasti unutar nosa, koje su često zelenkaste i mogu blokirati prolaze. Njihovo uklanjanje je bolno i uzrokuje krvarenje. Najneugodniji je karakterističan, intenzivan neugodan miris (ozena), koji oboljela osoba, zbog oštećenja njušnih živaca, ne osjeća. Pacijenti se žale i na stalan osjećaj začepljenosti unatoč proširenim hodnicima, kao i na smanjen ili potpuni gubitak osjeta njuha (anosmija), suhoću grla te glavobolje.
Postoje dva osnovna tipa bolesti. Primarni atrofični rinitis javlja se samostalno, bez poznatog uzroka. Povezuje se s genetskom predispozicijom, lošom prehranom, anemijom te autoimunim stanjima. U kulturama nosa pacijenata često se pronalazi bakterija Klebsiella ozaenae. Ovaj oblik bolesti neuobičajen je u razvijenim zemljama, češći je u tropskim područjima i statistički se više javlja kod žena, osobito mlađe i srednje životne dobi.
Određena kronična stanja, poput granulomatoznih bolesti, također ga mogu potaknuti. Značajno odstupanje nosnog septuma može biti faktor rizika, kao i dugotrajna zlouporaba kokaina koja izravno uništava osjetljivo tkivo.
Sekundarni atrofični rinitis, češći u našim krajevima, nastaje kao posljedica prethodnog oštećenja nosne sluznice. Najčešći uzroci su komplikacije nakon operacija sinusa, terapija zračenjem u području glave i vrata te teže ozljede nosa. Određena kronična stanja, poput granulomatoznih bolesti, također ga mogu potaknuti. Značajno odstupanje nosnog septuma može biti faktor rizika, kao i dugotrajna zlouporaba kokaina koja izravno uništava osjetljivo tkivo.
Dugotrajan put do olakšanja
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda, anamneze i simptoma, a potvrđuje se nazalnom endoskopijom ili CT-om. Budući da ne postoji lijek za obnovu tkiva, liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i obično je doživotno. Temelj terapije je redovito ispiranje nosa fiziološkom otopinom, nekoliko puta dnevno, kako bi se održala vlažnost i uklonile kraste. Liječnici propisuju i proizvode za sprječavanje isušivanja, poput kapi na bazi glicerina ili ulja, te lokalne i oralne antibiotike.
U težim slučajevima, kada konzervativne metode ne pomažu, pribjegava se kirurškim zahvatima. Cilj operacije je suziti preširoke nosne šupljine kako bi se smanjio protok zraka i potaknula regeneracija sluznice. Jedna od procedura je Youngov postupak,
U težim slučajevima, kada konzervativne metode ne pomažu, pribjegava se kirurškim zahvatima. Cilj operacije je suziti preširoke nosne šupljine kako bi se smanjio protok zraka i potaknula regeneracija sluznice. Jedna od procedura je Youngov postupak, koji uključuje zatvaranje nosnica, što dovodi do nestanka simptoma, ali i prisiljava pacijenta na disanje na usta. Alternativa su implantati koji se umeću ispod sluznice kako bi smanjili volumen prolaza. Ustrajnom njegom većina pacijenata može postići značajno olakšanje.