Negativan, često suptilan efekt koji trauma ostavlja an nas može utjecati i na naše mentalno ali i fizičko zdravlje.
Autor popularne knjige "Mit normalnog", dr. Gabor Mate navodi kako je kroz svoj rad u palijativnoj skrbi naučio razlikovati da nije slučajnost kada se netko razboli, a netko drugi ne. Smatra kako su emocionalne traume iz prošlosti često veliku utjecaj u ostatku života.
“Bilo da govorimo o kroničnom umoru ili nekoj autoimunoj bolesti, poput artritisa, pa i depresije i psihoze, počeo sam primjećivati da bolest nije slučajna stvar već ponekad i posljedica stvari koje su se počele događati još u djetinjstvu." Drugim riječima, ako vaše traume mogu utjecati na vaše zdravlje i sreću, trebamo se fokusirati na to kako te rane liječiti. Liječnik nudi tri savjeta koja vam mogu pomoći:
1. Traume se protežu generacijama
“95% trauma je generacijski uzrokovani i nesvjesno ih širimo dalje. To može značiti da je vaša trauma produkt vaših roditelja i njihovog iskustva kojeg nisu riješili do vašeg rođenja", navodi. Pitanje je: Kako identificirati traumu ako nije ustvari vaša? Za početak morate pogledati u sebe kako biste ih razumjeli, a što ih bole razumijete, jasnije će vam biti i tuđe traume. Živčani sustav ima pamćenje koje nije uvijek svjesno, ali rana i dalje stoji i aktivira se u određenom trenutku. Savjet je da zastanete kada se naprimjer naljutite na nekoga: često naša ljutnja niti nije povezana s tim događajem. Pokušajte osvijestiti odakle se javlja ljutnja.
2. Oslonite se na odnose koje njegujete u životu
Kvalitetni odnosi su iznimno važni za zacjeljivanje trauma i to je znanstveno potvrđeno. Ljudi nisu stvoreni da budu sami i upravo je usamljenost jedan od rizičnih faktora za preranu smrt. Što napraviti? Fokusirajte se na društvene odnose, a možda toga niste svjesni no u život možete lako privlačiti osobe koje su doživjele traume slične vašoj, a u dobrom odnosu osobe mogu pomoći jedna drugoj da nastave dalje.
3. Naučite kako reći ne
Priroda nas tjera da sami naučimo što želimo a što ne, koje su naše vrijednosti i kako gledamo na svijet. Dakle potrebno je postaviti granice između nas i drugih ljudi. Prema pisanju dr. Mate, u ranoj mladosti učimo što se smije što ne ali i da moramo slušati starije. Rezultat je takav da često u odrasloj dobi ne znamo postaviti granice i reći jasno NE. Ako to ne naučite, sigurno čete osjećati posljedice i na psihu i na tijelo, pa drugi put nemojte prihvatiti svaki zadatak zbog kojeg čete se kasnije osjećati loše već naučite reći da on nije za vas.