Bosna i Hercegovina u 2026. ušla je u specifičnom ozračju, a to je jednostavno njezino ozračje od postanka vremena, pa to stanje nikoga ne treba iznenađivati. Godina 2025. ostat će zapamćena po stalnom rastu cijena i najslabijem rastu u regiji, što je dodatno pojačalo osjećaj ekonomske nesigurnosti kod građana.
Određeno olakšanje
Ovi problemi nisu ništa novo jer se većina ljudi u BiH naviknula na periodične valove stabilnosti koji, nažalost, nisu dugotrajni, dok je neizvjesnost postala trajno stanje koje obuhvaća svakodnevni život.
Ipak, ekonomija se, unatoč svim problemima, bori kako bi sačuvala BiH. Tako će biti i ove godine. Povećanje minimalne plaće u FBiH, koja će u 2026. iznositi 1027 KM, donosi određeno olakšanje dijelu zaposlenih jer se time pokušava pratiti rast troškova života.
No, istodobno je to i pokazatelj ozbiljnih strukturnih slabosti domaće ekonomije. Rast plaća nije pratio rast produktivnosti, što je jasno uputilo na to da ekonomska ravnoteža u zemlji nije održiva.
Neki se poslodavci nalaze u vrlo nezavidnoj situaciji jer rastući troškovi i nestašno tržište koje ne nudi dovoljno prostora za širenje poslovanja stvaraju dodatne prepreke za razvoj. To je posebno vidljivo u sektorima koji nisu dovoljno konkurentni ili se suočavaju s poteškoćama u prilagodbi na brzo promjenjive ekonomske uvjete. Također, ni radnici nisu zadovoljni minimalnom plaćom i zato ih sve više ponovno razmatra novi početak, ali ne samo u BiH... Ove godine rast će i minimalna mirovina u Federaciji te će u 2026., već u ljeto, dosegnuti 700 KM, uz ukupan rast mirovina od 17 posto. Ovaj rast predstavlja povijesni pomak za mnoge umirovljenike, ali također jasno upućuje na duboku povezanost socijalne stabilnosti u BiH s proračunskim mogućnostima, a ne s dugoročno održivim izvorima rasta. Proračun FBiH za 2026. od 8,9 milijardi KM, a koji je veći za 690 milijuna u odnosu na prethodnu godinu, sadrži brojne izazove.
Dok se rast prihoda može smatrati uspjehom, on ne znači nužno i razvojnu sreću. On je uglavnom usmjeren na ispunjavanje rastućih socijalnih obveza, dok je prostor za fiskalnu disciplinu i nove razvojne iskorake vrlo ograničen. Ovaj balansom orijentiran pristup zahtijeva visok stupanj opreza jer se istodobno mora voditi briga o održivosti proračuna, dok se nastoji spriječiti još dublje povećanje deficita ili zaduženja.
No, uz sve izazove, i dalje ostaje ključno pitanje hoće li se stvarati ambijent koji potiče investicije, jača privatni sektor te smanjuje dugoročnu ovisnost o proračunskoj potrošnji. S obzirom na složenost ustavnog i političkog okvira BiH, koji je podijeljen između entiteta i različitih političkih interesa, ekonomija zemlje često ne može donositi brze i efektivne promjene. Na razini socijalne zaštite i razvojnih mjera vlasti očigledno nastoje očuvati društvenu stabilnost, ali ključno pitanje ostaje hoće li se istodobno graditi infrastruktura koja omogućava dugoročni ekonomski razvoj. Izborna je godina, pa je pitanje koliko je to realno. U kontekstu globalne ekonomske nesigurnosti BiH je izložena brojnim vanjskim šokovima. Inflacija i rast cijena, koji su zahvatili cijeli svijet, također se osjećaju u BiH iako su ekonomski uvjeti zemlje već sami po sebi izazovni.
Reforme dugo odgađane
Globalni ekonomski pritisci na mala, otvorena tržišta poput BiH donose dodatnu nesigurnost koja se osjeća na svim razinama, od cijena energenata do osnovnih životnih namirnica. Građani, suočeni s visokom inflacijom, postaju sve oprezniji u upravljanju vlastitim financijama. Za mnoge građane 2026. donosi osjećaj miješanog optimizma i opreza. Iako ima razloga za umjereni optimizam, poput povećanja minimalnih plaća i mirovina, postoje i brojni izazovi koji prijete stabilnosti. Reforme su godinama odgađane i sada treba krenuti, a kako krenuti kad je u BiH i izborna godina, pa to tradicionalno znači i oprez?
Ostaje nam samo nada, a BiH je više puta pokazala da i iz nemogućih misija uspijeva pronaći izlaz. Na kraju, ne ovisi sve ni o BiH. Svijet je nestabilniji nego ikad i to nam je novo normalno. Stoga, jačanje svih kapaciteta u državi i zajednički interesi morali bi biti dugoročni prioritet, a hoće li tako biti, ostaje vidjeti...