O novim pravilima, mogućnostima zapošljavanja, strožim ispitima njemačkoga jezika, ali i sve većem uspjehu balkanskih pekara, u emisiji „Novi dan“ na N1 govorio je novinar Deutsche Wellea Mehmed Smajić, koji se javio iz Njemačke.
Radni dan od 12 sati: Više slobodnih dana ili veći pritisak na radnike?
Njemačka vlada razmatra izmjene Zakona o radnom vremenu kojima bi se omogućilo da zaposleni u određenim slučajevima rade i po 12 sati dnevno.
Smajić je pojasnio da prema važećim propisima radnici uglavnom mogu raditi najviše osam sati dnevno, uz mogućnost produljenja na deset sati, pod uvjetom da se dodatni sati naknadno nadoknade kraćim radnim vremenom.
U pojedinim djelatnostima, poput kemijske industrije, smjene od 12 sati već su dopuštene.
„Vlada sada želi omogućiti da se radno vrijeme računa na razini cijeloga tjedna, a ne svakoga dana posebno. To znači da bi zaposleni nekim danima mogli raditi i po 12 sati, a drugim danima kraće ili imati više slobodnih dana“, objasnio je Smajić.
Njemački kancelar Friedrich Merz podupire takav model, navodeći primjer radnika koji rade po 12 sati, ali samo tri dana u tjednu.
Poslodavci smatraju da bi im takva fleksibilnost omogućila lakšu organizaciju poslovanja, posebno u razdobljima povećanoga opsega posla.
S druge strane, sindikati upozoravaju na moguće posljedice po zdravlje zaposlenih i njihov obiteljski život.
Socijaldemokrati inzistiraju na tome da se duže smjene mogu uvoditi samo uz jasna pravila, kolektivne ugovore i odgovarajuću zaštitu radnika.
Smajić je naglasio i da duži radni dan ne znači automatski veću plaću.
„Zarada ovisi o ugovoru i ukupnom broju plaćenih sati. Nova pravila vrijedila bi za sve zaposlene, bez obzira na državljanstvo“, istaknuo je.
Podsjetio je da bi i dalje morala vrijediti ograničenja tjednoga radnog vremena i obvezan odmor između smjena.
Zakon, međutim, još nije promijenjen jer demokršćani i socijaldemokrati nisu postigli dogovor.
Njemačkoj nedostaje 148.000 radnika, osigurano 500 milijardi eura
Dok se raspravlja o produljenju radnoga vremena, njemačko gospodarstvo suočava se s ozbiljnim nedostatkom kvalificirane radne snage.
Za obnovu mostova, željeznica i digitalizaciju njemačka vlada osigurala je 500 milijardi eura, ali, prema studiji Instituta njemačkoga gospodarstva, za realizaciju tih projekata nedostaje približno 148.000 stručnih radnika.
„Novac postoji, međutim nema tko to sve provesti u djelo“, kazao je Smajić.
Najviše se traže električari, instalateri grijanja i klimatizacije, mehaničari i drugi kvalificirani majstori.
Prema njegovim riječima, upravo bi se tu mogle otvoriti dodatne mogućnosti za građane BiH koji imaju završene zanate i radno iskustvo.
Problem predstavlja i starenje njemačkoga stanovništva, kao i sve manji interes mladih za pojedina obrtnička zanimanja.
Prema podatcima Savezne agencije za rad koje je iznio Smajić, u rujnu je u Njemačkoj radilo približno 546.000 ljudi sa zapadnoga Balkana, od kojih više od polovice obavlja poslove koji zahtijevaju stručne vještine.
Unatoč nedostatku radnika, Njemačka planira prepoloviti kvote za zapadni Balkan
Smajić je upozorio na još jednu važnu promjenu koja bi mogla pogoditi građane Bosne i Hercegovine.
Njemačka vlada planira od iduće godine smanjiti godišnju kvotu za dolazak radnika prema pravilima za zapadni Balkan, i to s 50.000 na 25.000.
Takva namjera izazvala je zabrinutost poslodavaca i Savezne agencije za rad.
„Agencija za rad i poslodavci upozoravaju da bi to moglo dodatno pogoršati nedostatak radne snage, a posebno bi to osjetile građevinske tvrtke kojima su potrebni radnici i koje već teško pronalaze kvalificirane majstore“, objasnio je.
Ipak, naglasio je da mogućnosti za zapošljavanje građana BiH postoje, ali da će njihov dolazak ovisiti o potrebama kompanija, važećim pravilima i dobivanju radnih dozvola.
Od 1. studenoga stroži uvjeti za polaganje njemačkoga jezika
Još jedna promjena odnosi se na ispite iz njemačkoga jezika, posebno na razinu B1, koja je mnogim migrantima važna za dobivanje stalnoga boravka, a kasnije i njemačkoga državljanstva.
Prema Smajićevim riječima, od 1. studenoga planirano je uvođenje strožih pravila za test njemačkoga jezika za doseljenike, poznat kao DTZ.
Do sada je kandidat mogao dobiti potvrdu o razini B1 ako ostvari odgovarajući rezultat na govornom dijelu i dijelu koji obuhvaća slušanje i čitanje, čak i ako pisani dio ostavi prazan.
Nova pravila trebala bi to promijeniti.
„Za rezultat B1 potrebno je ostvariti razinu B1 u govoru i još jednom dijelu, bilo slušanju ili čitanju ili pisanju. U preostalom dijelu mora se postići najmanje razina A2“, pojasnio je Smajić.
To znači da kandidati više neće moći potpuno preskočiti pisani dio i ipak dobiti potvrdu o razini B1.
Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi da su pojedini kandidati nezakonito nabavljali ispitna pitanja i odgovore putem interneta, zbog čega se pravila pooštravaju.
Ipak, Smajić je naglasio da vlasti nemaju precizne podatke o broju takvih prijevara.
Prema podatcima Saveznoga ureda za migracije i izbjeglice koje je naveo, prošle godine ispit je polagalo približno 318.000 ljudi, a oko 55 posto dostiglo je razinu B1.
„Nova pravila ne znače da svi koji već žive ili rade u Njemačkoj moraju ponovno polagati ispit. Ona su važna prije svega za one kojima je ovaj test potreban kao dokaz znanja jezika“, naglasio je.
Balkanske pekarnice osvajaju njemačko tržište: Burek i baklava privlače i Nijemce
Osim promjena na tržištu rada, Smajić je govorio i o sve većoj popularnosti balkanskih pekarnica u Njemačkoj.
Tradicionalni specijaliteti poput bureka, baklave i drugih peciva privlače sve više kupaca, među kojima nisu samo doseljenici s Balkana nego i Nijemci.
„Jednostavno ponudite ono što nema u njemačkim pekarnicama, a to jest burek, baklava, druga peciva, tople kifle i eto rješenja“, kazao je Smajić.
Objasnio je da se uspjeh ovih pekarnica temelji na drukčijoj ponudi, ali i navikama kupaca koji sve češće traže brz i topao obrok.
Iako predstavljaju konkurenciju tradicionalnim njemačkim pekarnicama, stručnjaci ne smatraju da ugrožavaju njihov opstanak.
Njemačke pekarnice uglavnom nude veći izbor kruha i klasičnih peciva, dok balkanske često kombiniraju pekarnicu i manji restoran.
Točan broj balkanskih pekarnica nije poznat jer se ne vode u posebnoj statistici.
Smajić je istaknuo da ovaj trend pokazuje kako tradicionalni obiteljski recepti i jela mogu postati temelj za pokretanje vlastitoga posla u Njemačkoj.
Ipak, i balkanske i njemačke pekarnice suočavaju se s visokim troškovima energije, zakupa poslovnoga prostora i radne snage.
Prema njegovim riječima, ne očekuje se da će balkanske pekarnice zamijeniti njemačke, nego da će nastaviti privlačiti kupce različitom ponudom.