Koliko odjeće zapravo imate u ormaru koju više nikada nećete nositi? Koliko ste puta kupili nešto samo zato što je bilo jeftino, lijepo ili jednostavno u trendu? Danas se sve više mladih okreće trgovinama rabljene odjeće, ali ne samo zato što tamo mogu jeftinije potrošiti. Naime, traže komade koje nitko drugi nema, prerađuju ih, ukrašavaju i od stare odjeće prave nešto potpuno novo. Je li nova moda nositi nešto što je već prije postojalo i što su nosili drugi ljudi i možemo li napraviti punu garderobu s manje otpada, a više vlastitim stilom? To su promjene koje već vidimo među mladima. Ova generacija jasno govori o tim promjenama, a za N1 su o tome govorili Nura Hamzić i Ismihana Kukuruz.
Kreativnost
Mnogo je razloga zašto se mladi okreću rabljenoj odjeći, ali je li to pitanje održivosti, trenda koji je kratkoročnog karaktera ili kroz ovaj trend radimo dugoročne promjene? Ismihana Kukuruz naglašava da je riječ o mješavini različitih čimbenika, od kojih je jedan izvorno bio trend koji se pojavio na društvenim mrežama. Međutim, kako ističe, ovaj fenomen se ne može svesti samo na to.
„Kroz taj trend nekako smo došli do tog trenutka da govorimo o održivosti, i mislim da je to taj trenutak same održivosti, gdje razmišljamo o tome koliko odjeće zapravo završava na odlagalištima otpada, koliko zagađuje prostor i što radimo samom prostoru u kojem živimo, i iz toga dolazi taj trenutak kada razmišljamo o tome tko, zapravo, proizvodi tu odjeću jer većina velikih brendova proizvodi tu odjeću na neetičan način.“, kaže Kukuruz.
Također naglašava da je sam koncept individualnosti pokretački faktor koji mlade ljude tjera da se okreću rabljenoj odjeći jer imaju priliku nositi odjeću koju nitko drugi nema i stvarati drugačije odjevne kombinacije, što doprinosi osjećaju jedinstvenosti pri nošenju takvih komada.
Nura Hamzić je čak otišla korak dalje i razvila vlastiti posao u kojem ne samo da prodaje rabljenu odjeću, već i stvara nove komade od odjeće koja već postoji kroz preinake. Naglašava da je upravo kreativni proces, koji karakterizira individualni stil, ono što je ispunjava i daje joj vjetar u leđa da nastavi preoblikovati odjeću. Mnogi ljudi ne znaju kako započeti preoblikovanje svoje odjeće, ali ona navodi da to nije problem i da je potrebna samo sloboda uma: „Kreativni proces ne mora se isključivo fokusirati na upcycling, već se može usredotočiti na stvaranje potpuno drugačijeg, tzv. slojevitog outfita koji koristi različite slojeve, različite tzv. uzorke i, na primjer, volim naglasiti sam trenutak konzumacije i kombinaciju različitih boja, koje nisu isključivo na suprotnom spektru palete boja.“
U početku se Nura fokusirala na stiliziranje sebe, ali kroz svoj posao prepoznata je njezina kreativnost i sada stilizira različite djevojke za glazbene spotove i može izraziti svoju kreativnost u drugom aspektu.
Donacija kao pomoć ili problem
Ono što je također problem, a Ismihana naglašava, jest da je opći stav, kada doniramo odjeću, riješiti se nepotrebne odjeće iz ormara. Može se dogoditi da donirana odjeća bude poderana ili prljava te se ne može predati korisnicima, već završi kao otpad. Problem je i to što količina donirane odjeće ponekad čak premašuje potrebe humanitarnih organizacija.
Navodi da postoje kreativna rješenja za ovaj problem, poput radionica Goethe instituta organiziranih u suradnji s Pomozi.ba. Između ostalog, Pomozi.ba daje Goethe institutu odjeću za radionice upcyclinga, čiji je cilj podučiti mlade o recikliranju odjeće i oživljavanju starih šivaćih zanata koji su nekada postojali u svakom kućanstvu. Modni komadi nastali tijekom ovih radionica bit će prodani na aukciji, a sav novac koji Goethe institut prikupi bit će doniran Pomozi.ba.
Ismihana Kukuruz također naglašava da zemlje EU često, kako bi se riješile svog otpada, samo prebacuju problem na druge zemlje. Ističe da se o ovom problemu ne govori jer se ne shvaća ozbiljno: „Gana je postala odlagalište otpada za veće zemlje koje se žele riješiti svog tekstilnog otpada. U EU, kroz kružno gospodarstvo, postoje propisi za tekstilni otpad, kako bi riješili svoj financijski spor, 'doniraju' svu odjeću koja im je ostala zemljama u Africi ili čak manjim zemljama u Europi. Jedna od tih zemalja je Gana i sva odjeća koja bi bila bačena, jednostavno se baca u Gani. To je doslovno odjeća na plažama i morima.“
To stvara ogroman problem za građane Gane. Također, kako kaže, Bosna i Hercegovina prima tone rabljene odjeće iz zemalja poput Mađarske, Poljske i Njemačke.
Brza moda preuzela sve
Kako je brza moda uopće postala tako veliki problem? Nura Hamzić naglašava za N1 da je kapitalizam okidač jer pridaje preveliku važnost posjedovanju: „Trenutak u kojem je posjedovanje određena potvrda pojedinca u današnjem društvu doveo je do ove količine brze mode. Mislim da je trenutak u kojem postajemo svjesni toga zapravo trenutak u kojem odlučujemo što ćemo dalje. Kada smo postali svjesni zašto trebamo cirkulirati s robom, tada smo podigli svijest o tome što je uopće važno. Spomenula bih trenutak prekomjerne potrošnje i trenutak društveno-kulturnog miljea koji sam spomenula, ali taj fokus individualnosti i posjedovanja je ono na čemu žive društvene mreže. Gdje je važnost da ja imam nešto posjedovati prije drugih i prije nego što izađe iz mode."
Mikrotrendovi dovode do puno nezadovoljstva koje pojedinac osjeća kada nije u trendu i Nura naglašava da se upravo zato moramo vratiti svojoj kreativnosti:
"Ali ovaj kreativni proces mi je pomogao pronaći trenutak u kojem stvarno cirkuliram odjeću. Jer vjerujem da sam vizualni prikaz sebe i da sam toliko toga, ali istovremeno se sve svodi na to: 'Mislim da bi mi to trebalo imati smisla' i mislim da bismo bili puno sretniji kada bismo se mogli vratiti tom osjećaju."