Za djetetov odgoj ključno je omogućiti mu da se izrazi. Ipak, kada djeca ne dobivaju pozitivnu pažnju i pohvale potrebne za zdrav razvoj, to može ostaviti posljedice na njih tijekom odrastanja.
Budući da njihovi roditelji nikada nisu slušali ono što su imali reći, to je za njih u djetinjstvu postalo uobičajeno iskustvo u kojem su njihovi osjećaji i stavovi bili obezvrijeđeni. Ljudi koji su odrasli u domu s roditeljima koji prema njima nisu pokazivali emocije navikli su ne dijeliti svoje osjećaje, piše Klix.
Odraslim osobama skrivanje osjećaja pruža osjećaj sigurnosti jer nikada nisu naučile kako pravilno upravljati svojim emocijama.
„Djeca iz takvih okruženja mogu odrasti s osjećajem da njihova mišljenja i emocije nisu važni. Posljedično, njihovo samopouzdanje slabi te kasnije u životu mogu imati poteškoće pri donošenju odluka u vlastitu korist i zauzimanju čvrstog stava“, pojasnio je psiholog Mark Travers.
Kada osobe zadužene za brigu o djetetu zanemaruju njegove emocije i potrebe, ono se u odrasloj dobi štiti skrivanjem svojih osjećaja. Djeca koja su odrasla uz roditelje bez razumijevanja za njihove potrebe često izrastaju u odrasle osobe sklone pretjeranoj neovisnosti. Ta pretjerana neovisnost može biti reakcija na traumu, piše YourTango.
„Kako bi dijete razvilo zdravo i realno samopouzdanje, potrebni su mu emocionalna usklađenost i potvrda roditelja. Ako dijete to ne dobiva u dovoljnoj mjeri, njegova sposobnost samoprocjene ostaje narušena“, navode stručnjaci.
Povjerenje je također ključan čimbenik u oblikovanju emocionalne sigurnosti i odnosa s drugima. Kada je razina povjerenja niska, sposobnost stvaranja smislenih odnosa može biti narušena.