U vremenu u kojem živimo, a i koje nam predstoji žitarice dobivaju sve veću vrijednost jer svijet polako uviđa da bez proizvodnje hrane, a osobito osnovne nema mogućnosti preživljavanja, piše Večernji list BiH. Zato smo mjesecima i slušali o teškoj situaciji sa sjetvom i žetvom u Ukrajini, onda i s izvozom, a potom je i cijeli svijet donekle odahnuo kada je omogućeno da ta prehrambena namirnica napusti ukrajinske luke i krene u svijet.
Gdje ćemo završiti?
Jer u tijeku je rat zemalja koje su u mnogočemu najjače u Europi i svijetu, a pšenica tu igra jednu od ključnih uloga. S obzirom na takvu situaciju s ratom, bilo je očekivano da će druge zemlje koje ovise o uvozu povećati svoju proizvodnju kako bi svega bilo dovoljno. Mnoge su to i učinile, a među njima, pretpostavljate, nije BiH. Ova zemlja proizvela je 86.325 tona pšenice, što je pad ostvarene proizvodnje za 7,3 posto u odnosu na ovaj dio godine, u 2021. Primjerice, susjedna Srbija u prošloj je godini proizvela oko 3,5 milijuna tona pšenice kako bi imala i za izvoz oko 2 milijuna tona. Hrvatska je proizvela gotovo milijun tona pšenice i povećala proizvodnju za 13,3 posto u odnosu na 2020., kada je također ostvaren rast jer je svijet bio u "lockdownu" pa se moralo nekako snalaziti. I tu se vidi gdje je BiH, a i još gore - gdje bi mogla završiti ako ponovno dođe do zabrane izvoza u svijetu jer ozbiljne zemlje već poduzimaju mjere kojima će zaštititi domaću proizvodnju, zalihama osnažiti svoje stanovništvo pa ako nešto ostane za izvoz, dobro ostane. - Nažalost, brojke vezane uz proizvodnju pšenice u BiH su katastrofalno niske. Na spomenute brojke može se dodati još koja tisuća jer ima neregistrirane proizvodnje, međutim, sve su to mizerije jer takvi uglavnom proizvode za svoje potrebe pa nemaju potrebu to nigdje ni registrirati zbog nekih poticaja ili drugih prednosti. Mi se uopće nismo opametili, da je barem svatko zasijao za sebe da ima kruha jer ne znamo kako će ova krizna, globalna situacija završiti i ne bih isključio da opet gledamo zatvorene granice, vozila bez goriva, svijet u rasulu..., a ako nemamo hrane, ne možemo preživjeti - ističe poljoprivredni proizvođač iz zapadne Hercegovine koji je bio aktivan u jesenskoj sjetvi, a urod je ljetos uskladištio. Kaže i kako mora biti zadovoljan svatko tko je proizveo hranu za vlastite potrebe. - Imamo priču kako se nešto isplati ili ne isplati, a opet je najlošije ako nećete imati za što kupiti jer novac sve manje vrijedi. Mora se imati osnovno u kući. Znam da je proizvodnja preskupa, ali treba se snalaziti na različite načine. Kažu kako su problemi s uvozom umjetnih gnojiva zbog rata, pa Rusija kao najveći proizvođač maksimalno podiže cijene. A zašto ne kupiti kokoši koje su jednostavne za uzgajati, da ne kažem kozu ili kravu, a s njima dođe i gnojivo. Sela smo praktički ugasili, omalovažili, umjesto da učimo djecu, a i sami se osvijestimo da bez sela nema života - priča nam. Kaže i što ga demotivira u svemu tome.
Novac sve pokvari
- Priča s poticajima u BiH nešto je što treba hitno staviti u regularne okvire. Novčani poticaji uglavnom služe nekome za bogaćenje, svašta se tu radi. Po mojoj logici, ako netko ispunjava uvjete, treba mu dati sjeme, životinju, gnojivo, gorivo..., ovisno o proizvođaču i čime se bavi, a novce ni u kojem slučaju. Poljoprivreda se srozala onda kada se počelo dijeliti novac, i to uglavnom probranim osobama za koje nitko ne može potvrditi da se bave poljoprivredom. Čast iznimkama, ali onda je počela svakakva vrsta kriminala i evo vidimo da u Hrvatskoj Europska unija to kontrolira jer ona daje novac, a tko će kod nas ijedan poticaj kontrolirati. Napravljen je užasan posao - priča nam sugovornik iz poljoprivrednog sektora. I kada se sagledaju sve brojke, da je gorivo u odnosu na jesensku sjetvu lani skuplje gotovo za marku i pol, da je gnojivo i do 400 posto skuplje, da je repromaterijal od 50 do 300 posto skuplji i onda što očekivati. Ponovno se priča o najskupljoj sjetvi i umjesto da smo u boljim vremenima proizvodili, sijali i sadili, mi se vadimo iz problema u težim vremenima...