Blagdan Velike Gospe ukorijenjen je u osobni i kolektivni identitet Hrvata katolika, dokazujući snažnu, višestoljetnu neraskidivu vezu hrvatskog naroda i marijanskih pobožnosti. Osim svojeg snažnog tradicijskog, sociološkog i kulturološkog značaja, blagdan je to s osobito izraženom dimenzijom vječnosti i dostojanstva, ucrtavajući put svakom vjerniku i čovjeku dobre volje kako se ponašati vodeći se idejama poniznosti i solidarnosti. Fra Zdravko Dadić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, za Večernji list ističe kako u današnjem vremenu, koje je premreženo brzinom, individualizmom i nerijetko osjećajem otuđenosti, blagdan Velike Gospe nosi iznimno aktualnu poruku.
- U društvu koje često vrednuje čovjeka isključivo kroz njegovu funkcionalnost, ekonomsku produktivnost, a u novije vrijeme i kroz prisutnost na društvenim mrežama, Velika Gospa nas vraća na temeljne dimenzije ljudskoga dostojanstva - poručio je fra Zdravko Dadić.
Večernji list: Blagdan Velike Gospe ima osobito značenje među Hrvatima katolicima, podsjećajući još jednom na višestoljetnu neraskidivu vezu hrvatskog naroda i marijanskih pobožnosti koje su gradile i grade temelje vjere, nade, optimizma i pogleda u bolje sutra, noseći sa sobom i značajnu društvenu dimenziju. Koliko Velika Gospa danas progovara suvremenom čovjeku i kako oblikuje naš vjerski i društveni identitet?
Provincijal: Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo nije samo spomen na taj događaj ni puka tradicija koju iz godine u godinu zapaženo slavimo. Svetkovina Velike Gospe duboko je utkana u osobni i kolektivni identitet Hrvata katolika. Marija je stoljećima bila i ostala "Kraljica Hrvata", ali i svih drugih ljudi i naroda dobre volje te utočište u vremenima strahova, ratova, progonstava i nesigurnosti. No, u današnjem vremenu, koje je premreženo brzinom, individualizmom i nerijetko osjećajem otuđenosti, blagdan Velike Gospe nosi iznimno aktualnu poruku. Mediji s velikim nestrpljenjem očekuju prenijeti tu poruku iz raznih svetišta, nažalost, ponekad predstave izjave izvađene iz konteksta kao nešto senzacionalno.
Marija nam pokazuje da čovjek nije stvoren za prolaznost, nego za vječnost. U društvu koje često vrednuje čovjeka isključivo kroz njegovu funkcionalnost, ekonomsku produktivnost, a u novije vrijeme i kroz prisutnost na društvenim mrežama, Velika Gospa nas vraća na temeljne dimenzije ljudskoga dostojanstva. Njezina društvena dimenzija ogleda se u pozivu na solidarnost, poniznost i služenje. Kada rijeke hodočasnika hodaju prema Širokom Brijegu, Olovu, Komušini, Sinju, Trsatu, Aljmašu ili Mariji Bistrici, oni ne traže samo osobni mir nego svjedoče o zajedništvu koje premošćuje sve naše društvene i političke podjele. Velika Gospa nas uči da vjera nije privatna stvar zatvorena u četiri zida, nego pokretačka snaga koja u društvo unosi nadu, odgovornost za drugoga i trajni optimizam unatoč svim izazovima.
Večernji list: U kojoj mjeri ovaj najveći marijanski blagdan podsjeća na vrijednosti obitelji i doma, poglavito u vremenima obilježenima konstantnim izazovima i kušnjama?
Provincijal: Marija je u potpunosti živjela obiteljsku stvarnost sa svim njezinim radostima, ali i teškim kušnjama, od neizvjesnosti poroda u betlehemskoj štalici, preko izbjeglištva u Egipat, pa sve do najteže boli pod križem svoga Sina. Zato Marija razumije svaku radost i tugu današnjih obitelji.
A danas je svaka obitelj izložena nemilosrdnim pritiscima: od ekonomske nestabilnosti i depopulacije, do krize komunikacije i vrijednosnog relativizma gdje se sam pojam doma i obiteljskog zajedništva nerijetko degradira. Velika Gospa nas iznova vraća temeljima. Dom nije samo fizički prostor ili stambeni kvadrat nego mjesto gdje se uči ljubavi, praštanju, žrtvi i međusobnom poštovanju. U Marijinu "da" Bogu vidimo da prava sloboda ne leži u sebičnosti, nego u predanju za dobrobit onih kojima smo poslani i koje volimo. Blagdan Velike Gospe, koji tradicionalno okuplja obitelji oko istog stola i u zajedničkoj molitvi, poziva nas da ponovno doživljavamo obitelj kao "Crkvu u malom". Ako sačuvamo zdravu obitelj, sačuvat ćemo zdravima i zajednicu i narod. Jasno je da bez čvrstih obiteljskih korijena svaka društvena nadogradnja je izložena urušavanju.
Večernji list: Franjevačka provincija Bosne Srebrene jedna je od ključnih čuvarica vjere na ovim prostorima, odolijevajući često silovitim vjetrovima povijesnih nedaća. Koliko je ova uloga učvrstila poziciju Provincije i stvorila zalog za održivu budućnost?
Provincijal: Povijest Bosne Srebrene neraskidivo je isprepletena s poviješću naroda na ovim prostorima. Naši su ujaci stoljećima bili ne samo duhovni pastiri nego i učitelji, liječnici, čuvari pismenosti, kulture i narodnog identiteta. To dugo i često stradalničko iskustvo naučilo nas je jednoj važnoj stvari: franjevac nikada ne smije napustiti svoj narod, pa ni onda kada je najteže.
Uloga "čuvara vjere i doma" nije nam dana da bismo se njome hvalili ili živjeli na staroj slavi, nego nam je ostavljena kao velika odgovornost. Ta prokušanost kroz povijesne oluje dala nam je neprocjenjivo iskustvo i duboko povjerenje naroda, što jest naš najveći zemaljski kapital koji posjedujemo. No, zalog za održivu budućnost ne gradi se samo pogledom u prošlost nego hrabrim i mudrim djelovanjem u sadašnjosti. Bosna Srebrena je i danas graditeljica mostova, navjestiteljica evanđeoske nade i oslonac običnom čovjeku. Naša budućnost ovisi o tome koliko ćemo u ovom suvremenom, često sekulariziranom i zbunjenom svijetu ostati vjerni karizmi sv. Franje, jednostavnosti, blizini s malim čovjekom i neumornom radu za dobrobit zajednice. Dokle god smo uz narod i s narodom, imamo razloga vjerovati u održivu budućnost na ovim prostorima.
Večernji list: Kako u okolnostima opće neizvjesnosti spoznati da Velika Gospa, ali i drugi veliki blagdani, nose toliko vrijedan poticaj povratku na stoljetna ognjišta i ostanku na ovim prostorima?
Provincijal: Živimo u vremenu globalnih neizvjesnosti, demografskih pražnjenja i odlazaka koji nas duboko rastužuju. Često se čini da su ekonomski i materijalni razlozi preuzeli potpunu prevlast nad svim ostalim dimenzijama života. Međutim, čovjek je više od materijalnog bića; čovjek ima potrebu za pripadnošću, identitetom i duhovnim usidrenjem.
Blagdani raznih zaštitnika, Marijini blagdani, a osobito Velika Gospa, imaju tu čudesnu snagu da nas iznova okupljaju u našim zavičajima. Svjedoci smo da za sve blagdane, a posebno za Veliku Gospu, naša rodna mjesta, sela i gradovi koji tijekom godine često djeluju opustošeno odjednom ožive. Ljudi se vraćaju iz svih krajeva svijeta. Zašto? Zato što osjećaju da ih u rodnom kraju čeka nešto što se novcem ne može kupiti: mir, uspomena na djetinjstvo, vjera otaca i toplina zavičaja.
Poticaj na povratak i ostanak ne smije ostati samo na emotivnoj razini ili prigodnom okupljanju jednom godišnje. Velika Gospa nas uči odgovornosti prema daru zemlje i djedovine. Ostanak i povratak zahtijevaju žrtvu, ali oni predstavljaju i čin odvažnosti. Neizvjesnost se ne pobjeđuje bijegom, nego vjerom i radom. Naši su preci u znatno težim vremenima znali sačuvati vjeru i ognjišta, ostavljajući nam ovo što danas imamo. Velika Gospa nam poručuje da nismo prepušteni sami sebi i da svaka žrtva ugrađena u rodnu grudu, obitelj i zajednicu nosi plodove koji nadilaze prolazne krize. Povratak ognjištu jest povratak samome sebi, svojim korijenima i dostojanstvu. Neizmjerno nas raduje svaki povratak, a imamo saznanja da se u dosta krajeva vratilo nešto mladih obitelji. Ima lijep broj i najava povratka i još više onih koji ozbiljno razmišljaju o povratku u svoju oazu mirnijeg, jednostavnijeg i manje stresnog života.