Tijelo pokojnog fra Ferde bit će izloženo u župnoj crkvi u Veljacima u subotu 14. ožujka od 12:30 do 13 sati te na groblju Martića Križ u Posušju od 14 sati. Misa zadušnica slavit će se na groblju Martića Križ u 15 sati.
Fra Ferdo rođen je 5. studenoga 1961. godine u Batinu, u župi Posušje, od roditelja Joze i Ive r. Bakula. Kršten je 8. studenoga 1961. u Posušju, a sakrament potvrde primio je 25. srpnja 1971. godine. Osnovnu školu pohađao je u Posušju od 1968. do 1976. godine. Nakon toga stupio je u Franjevačko sjemenište te pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, gdje je maturirao 1980. godine.
U Franjevački red i Hercegovačku franjevačku provinciju stupio je 15. srpnja 1980. godine na Humcu, gdje je započeo godinu Novicijata. Međutim, zbog služenja vojnog roka u Novom Sadu prekinuo je novicijat te je prve privremene redovničke zavjete položio 20. rujna 1982. na Humcu. Svečane, doživotne zavjete položio je 24. rujna 1985. također na Humcu. Filozofsko-teološki studij započeo je 1982. u Makarskoj, gdje je studirao do 1984., a potom je studij nastavio na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1987. godine. Mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić zaredio ga je za đakona 29. lipnja 1987. u Mostaru, a za svećenika 29. lipnja 1988. također u Mostaru.
Nakon svećeničkog ređenja počeo je pastoralno djelovanje kao župni vikar i duhovni pomoćnik. Prvo na Kočerinu od 1988. do 1989., potom do 1991. u Tomislavgradu te u Seonici do 1993 piše ika.hkm.hr
Početkom 1993. otišao je u misije u Albaniju. Ondje je najprije služio kao župni vikar u Laçu od 1993. do 1995., zatim Rubiku od 1995. do 2001. Od 2001. do 2004. obnašao je službu župnika i gvardijana u Laçu.
U Hercegovinu se vratio 2004. godine te je imenovan župnim vikarom u Veljacima, gdje djeluje 2007. godine. Potom je obnašao službu župnika u Groncima do 2014. te u Gradnićima do 2016. godine. Godine 2016. imenovan je gvardijanom samostana u Konjicu i župnim upraviteljem župe Glavatičevo. Na tim službama djelovao je do 2025. godine. Od 2025. svoje pastoralno djelovanje nastavio je kao župni vikar u Veljacima gdje je i preminuo.
Svoj život proživio je u duhu franjevačke jednostavnosti, skromnosti, nesebičnog služenja i blizine vjernicima. U susretu s pukom Božjim isticala se njegova druželjubivost, vedrina i dobrota te ljubav prema sportu, osobito nogometu.