Usporedno s radovima na izgradnji Pelješkoga mosta, koji teku neočekivanom dinamikom, rastu i pritisci, pa su se pojavili novi prijedlozi dijela bošnjačkih političkih “arhitekata” da se sve dodatno zakomplicira, piše Večernji list BiH. Iznio ih je čelnik SDA Bakir Izetbegović koji je izgradnju Pelješkoga mosta, a napose stav političkoga Sarajeva, ponovno poistovjetio sa stavom države, tražeći sada da se poveća raspon između stupova mosta, što je tehnički puno kompliciranije. Jednako kao što je podizanje mosta za deset metara u visinu poskupjelo cijelu financijsku konstrukciju za više desetaka milijuna eura.
Luka u Neumu
“Mogla bi Hrvatska pokazati više poštovanja prema BiH da više sluša naš glas, primjerice kad je u pitanju Pelješki most. Nemamo ništa protiv, dapače, drago nam je da Hrvatska spoji svoj teritorij, samo tražimo i očekujemo da se ne uzima pravo BiH na pristup otvorenom moru, trebamo definirati granicu i pristup. Most bi trebao imati malo širi raspon stupova, ali, prije svega, očekujemo da se stavi na papir”, rekao je Izetbegović. Po njegovim navodima, potrebno je odrediti koridor i potpisati sporazum o slobodnom pristupu moru. Stajalište Izetbegovića identično je onome koje zagovara Ljubljana. Koliko su stručno problematične takva tvrdnje o potrebi podizanja visine mosta, ali i širih lukova, govore podaci o dubini mora na mjestu gdje se on nalazi. Naime, u tome dijelu nije uopće moguć ulazak brodova većih dimenzija, ne zbog mosta nego upravo zbog plitkog gaza koji predstavlja veliki rizik. S druge pak strane, određivanje koridora za “flotu” brodova iz BiH praktički je nemoguće u ovome dijelu Jadrana zbog konfiguracije poluotoka i otoka. Hrvatska podupire jedino neškodljivi prolaz brodova u bh. vode, ali uz izbjegavanje mogućnosti ispuštanja balastnih voda, ali i prijevoz rizičnih materijala, uključivo i naoružanje. Bošnjačka strana godinama pokušava u Neumu stvoriti uvjete za izgradnju luke, uključujući i teretnu, čemu se protivi i lokalna hrvatska zajednica, no nju se posve ignorira u tim planovima. Uz to, u Hrvatskoj postoji i procjena rizika kako bi Pelješki most upravo zbog stalnih pritisaka mogao postati meta izvođenja napada. Zbog toga se pozorno motri na sve poruke, ali i potencijalne poteze koji bi mogli sa sigurnosne strane ugroziti nastavak izgradnje mosta. Zajedno s time, kao po pravilu, svaki put kada su političari u Sarajevu problematizirali pitanje Pelješkoga mosta, to se vremenski poklapalo s pitanjem slovenskog podizanja pozornosti oko Piranskoga zaljeva i izlaza na otvoreno more. I obrnuto, slovenska je strana otvarala diplomatsko-politički “front” prema Zagrebu onda kada je to trebalo bošnjačkim političarima u Sarajevu. Sve kako bi se stekao dojam kako je jedino Hrvatska problem u “regionalnim” odnosima. Pitanje Pelješkoga mosta samo je jedno u nizu onih s kojima se manipuliralo u odnosima s Republikom Hrvatskom, a sve zbog jasnog stajališta Zagreba kako se protivi politici dominacije višebrojnih Bošnjaka nad Hrvatima te potpori traženja rješenja koje bi omogućilo jednakopravnost svih triju naroda. Uz ostale, u toj je funkciji i posljednja afera oko navodnog vrbovanja selefija, koja je posve propala te je postala noćna mora za njezine autore jer je Tužiteljstvo BiH odlučilo stvari istjerati načistac utvrđujući otkuda su povjerljive informacije, koje imaju status tajnosti, procurile u javnost, a ako pak nisu istinite, onda njihove kreatore sankcionirati.
U funkciji podzemlja
Kako bi pokušali “primiriti” službeni Zagreb, sarajevsko paraobavještajno podzemlje i u ovome slučaju stvari je nastojalo predstaviti nastavkom agresije, a nakon čega slijedi poziv na bojkot roba i proizvoda iz RH, ali i Hrvata u BiH. Tako se preko društvenih mreža masovno poziva da se ne kupuju proizvodi koje “proizvode” Hrvati. Sve to sastavni je dio specijalnoga rata protiv bh. Hrvata, ali i RH čiji su odnosi isprepleteni.•