Domaća tekstilna i obućarska industrija sve teže odolijeva jeftinoj stranoj robi, manjku radne snage i padu narudžbi, zbog čega proizvođači smanjuju proizvodnju i broj zaposlenih, upozoravajući da bi bez snažnije potpore domaćem gospodarstvu pojedini kapaciteti mogli biti ugašeni.
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, obuća s 355,3 milijuna KM čini 45,3 posto ukupnog izvoza ove industrije, dok pletena odjeća i konfekcija sudjeluju s 24,2, odnosno 16,9 posto.
Istodobno, BiH je u prvih šest mjeseci uvezla 455,5 milijuna KM gotove odjeće i 189,4 milijuna KM obuće, dok sirovine i repromaterijali čine oko 23 posto ukupnog uvoza. Najvažnija izvozna tržišta su Hrvatska, Italija i Njemačka, dok su među vodećim dobavljačima Turska, Hrvatska, Italija i Srbija.
Banjolučka kompanija „Bema” već je smanjila broj radnika za 100, a najavljuje dodatno smanjenje za oko 200 zaposlenih.
Cijenom više ne mogu parirati
Tajnica Udruge tekstila, kože i obuće pri Gospodarskoj komori RS Aleksandra Mihajlović Bijelić kazala je za „Glas Srpske” da domaći proizvođači teško mogu cjenovno parirati uvoznoj robi, posebno iz azijskih zemalja, zbog viših troškova rada, energije, logistike i poslovanja.
– Domaći tekstilci konkurentnost sve više traže u kvaliteti, kraćim rokovima isporuke i fleksibilnosti proizvodnje, umjesto da pokušavaju pobijediti konkurenciju isključivo niskom cijenom. Dodatni problem predstavlja i nekontroliran ili nedovoljno kontroliran uvoz, ali i pritisak globalnih platformi poput „Temua” – rekla je Mihajlović Bijelić.
Direktorica banjolučke kompanije „Miltex” Višnja Popović kazala je da se problemi u ovoj grani više ne mogu svesti samo na nedostatak radne snage.
– Tekstilna industrija je posljednje dvije-tri godine vidno u problemu. Nismo više konkurentni ni s cijenom, a mnoge tvrtke najavljuju smanjenje posla i otpuštanje radnika. Žao mi je zbog toga jer je tekstilna industrija desetljećima bila sinonim za naše područje – rekla je ona.
Sporan i nekontroliran uvoz
Ona upozorava i na robu koja na domaće tržište stiže bez dovoljne kontrole i osnovnih podataka o proizvodu.
– Kada naručite određenu odjeću, često nemate ni etiketu sa sirovinskim sastavom, podrijetlom, proizvođačem ili uputom za održavanje. Ne znamo je li riječ o poliamidu, poliesteru ili nečem drugom. Nemamo dovoljno kontrole i nemamo laboratorij koji bi to sustavno provjeravao – istaknula je Popović.
Ona smatra da bi domaćim proizvođačima značilo i kada bi veći dio novca iz javnih nabava ostajao u domaćem gospodarstvu.
– Ako domaća kompanija dobije posao, ona može angažirati lokalne proizvođače etiketa, vezica, gume, traka i drugog repromaterijala. Tako posao jedne tvrtke može značiti opstanak još nekoliko malih proizvođača. Kod nas se, međutim, gotovo sve sirovine uvoze – rekla je Popović.
„Bema” smanjuje broj radnika
Dok tekstilci muku muče s cijenama i tržištem, obućari se, osim s tim problemima, bore i sa sve izraženijim odlaskom radnika.
Direktor „Beme” Marinko Umičević smatra da statistika o uvozu i izvozu ne daje potpunu sliku stanja u obućarskoj industriji jer domaće tvornice uglavnom rade doradu za inozemne partnere.
– Mi uvozimo repromaterijal naših partnera, obradimo ga i ponovno izvozimo. Naša vrijednost u tom poslu je radna snaga i ono što uradimo na tom materijalu. Zato priča o golemom uvozu i izvozu ne pokazuje stvarnu sliku naše industrije – rekao je Umičević.
Koliko je situacija teška, najbolje, kaže, pokazuje broj zaposlenih.
– U „Bemi” je oko 100 radnika manje nego lani, a morat ćemo smanjiti broj zaposlenih još za gotovo 200. U čitavoj industriji obuće u Republici Srpskoj to je, prema mojoj procjeni, između 1.000 i 2.000 radnika manje – kazao je Umičević.
Radnici odlaze za većim zaradama
Radnici, dodaje, odlaze u djelatnosti gdje mogu ostvariti veća primanja.
– Ljudi idu tamo gdje im je bolje. Odlaze u pekarnice, megamarkete, vrtiće, Klinički centar, Vladu. Ne možeš nikoga kriviti što traži bolju zaradu, ali mi zbog toga moramo smanjivati proizvodnju – rekao je on.
Na poslovanje domaćih proizvođača utječe i sve veća popularnost jeftine robe s internetskih platformi, ali i konkurencija proizvođača iz Azije.
– „Temu” je meni ugasio dio domaće proizvodnje. Zbog toga sam izgubio najmanje 100 ljudi. Naša stara izvozna tržišta jesu ostala, ali je obujam posla smanjen za trećinu. Indija nam postaje velika prijetnja jer ima golemo tržište i jeftinu radnu snagu – istaknuo je Umičević.
Vanjskotrgovinska bilanca
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, vrijednost izvoza industrije tekstila, odjeće, kože i obuće iz BiH u prvom polugodištu iznosila je 784.031.028 KM, što je za 3,36 posto manje u odnosu na isto razdoblje lani, dok je uvoz bio 1.117.420.389 KM i manji je za 3,86 posto.
Vanjskotrgovinska bilanca ove industrije u prvih šest mjeseci pokazuje deficit od 333.389.361 KM, a jedina tarifna skupina koja ostvaruje suficit od oko 165,9 milijuna KM jest obuća.