Službeni posjet gradonačelnika najvećeg grada gradonačelniku drugog najvećeg grada u državi vjerojatno nigdje nije posebno bitna vijest osim u Bosni i Hercegovini. Prekjučerašnji posjet sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić prvom čovjeku Banje Luke Drašku Stanivukoviću u bosanskohercegovačkim medijima bio je vijest dana, tjedna, a neki su čak išli dotle da su ovaj događaj okarakterizirali kao “povijesni”.
Naišli i na kritike
No realno je u pitanju više simbolički i marketinški dobro osmišljen potez s obje strane nego što je to događaj koji će u praktičnom smislu donijeti neke promjene u odnosu Sarajeva i Banje Luke. Povijesni je tek utoliko što je ovo prvi službeni posjet gradonačelnika jednog od ovih gradova drugom u poslijeratnoj BiH.
Do sada su se gradonačelnici glavnog grada države BiH i glavnog grada entiteta Republika Srpska susretali isključivo na multilateralnim skupovima, a institucionalna suradnja nije postojala. Stanivuković i Karić tvrde da će se to uskoro promijeniti, ali iskustva iz BiH govore da ne treba vjerovati svemu što političari pompozno najave.
Čak i ako postoji dobra volja kod oboje mladih gradonačelnika, upitno je koliko i što mogu napraviti na povezivanju Sarajeva i Banje Luke. Optimisti se uzdaju u činjenicu da su i Stanivuković i Karić novi na svojim pozicijama, da su političari mlađe generacije i da su članovi stranaka koje se vole deklarirati umjerenima i građanskima. Stanivuković je na poziciju gradonačelnika Banje Luke došao kao kandidat PDP-a Mladena Ivanića, dok je Karić uskočila kao SDP-ova zamjena za nesuđenog gradonačelnika Bogića Bogićevića. Razmjena poklona i najava simboličkih poteza, kao što je najava da će Grad Sarajevo financirati izgradnju dječjeg igrališta u Banjoj Luci, trebali bi pokazati kako sve neće ostati na riječima i lijepim željama.
S druge strane, brojni su argumenti onih koji upozoravaju da se neće puno toga promijeniti i da će Sarajevo i Banja Luka ostati na istoj udaljenosti kao i do sada. Prvi je to što Stanivuković nema većinu u gradskom parlamentu, a većina okupljena oko Dodikova SNSD-a već je kritizirala “razmjenu ljubavi” sa Sarajevom. Između ostalog, iz tih redova Stanivukoviću je zamjereno što je imao vremena za kolegicu iz Sarajeva, a nije za srpsku djecu s Kosova koja borave u Banjoj Luci. Podsjećaju i na izjave gradonačelnice Karić koja se usprotivila uklanjanju ploče s natpisom o „srpskim zločincima“ sa sarajevske vijećnice. Jednako tako je i odlazak u Banju Luku naljutio neke u Sarajevu pa prigovaraju Karić što je olako prešla preko činjenice da Stanivuković otvoreno negira genocid u Srebrenici, kao i krivnju Radovana Karadžića i Ratka Mladića za ratne zločine.
Karić ipak može računati na podršku svog gradskog parlamenta, ali treba znati da je stvarna moć u Sarajevu u županijskoj i općinskim vlastima, dok je uloga gradskih institucija uglavnom protokolarne prirode. Sarajevo i Banja Luka blizu su, odnosno daleko koliko i većina drugih gradova iz dva bh. entiteta. Ne postoje administrativni razlozi zbog kojih bi Sarajlije odlazili u Banja Luku i obratno. Kulturne, sportske i ekonomske veze također su sporadične, a nakon rata ostalo je malo i obiteljskih veza u dva grada. Tu je i značajna geografska udaljenost te loša prometna povezanost. Uz političke i nacionalne tenzije i činjenicu da se demografska nacionalna struktura u oba grada znatno promijenila u odnosu na prijeratno vrijeme, malo je toga što bi moglo pomoći da se lijepe riječi o suradnji s banjolučkog sastanka dvoje gradonačelnika i obistine.
Suradnja i s drugima
Uostalom, sličnu suradnju Karić je najavila i nakon susreta s gradonačelnicima drugih većih gradova u BiH pa se od tada malo što promijenilo. A da su mnogo manje važni gradonačelnici, a mnogo više svakodnevni život i neke druge veze, pokazuju primjeri Sarajeva i Mostara. Iako je grad na Neretvi godinama bio bez lokalne vlasti zbog spora oko izbornih pravila, veze sa Sarajevom iznimno su jake. Ova dva grada geografski su znatno bliža, ekonomske veze su jače, a i turistički posjeti učestaliji i brojniji. U Mostaru je smješten i jedan broj federalnih institucija, a uz Zenicu Mostar je bh. grad s najvećim brojem dnevnih migracija prema Sarajevu. Razlozi su uglavnom poslovne i obrazovne prirode. Sve ono što Sarajevo s Banjom Lukom već 30 godina nema, a teško da će i imati u dogledno vrijeme.