Vatikan se prvi put detaljno bavi pitanjem postoji li „grijeh protiv stvorenja i Stvoritelja" u odnosu čovječanstva prema prirodi te što on podrazumijeva. Međunarodno teološko povjerenstvo pri Vatikanu u utorak, 1. rujna, objavilo je Dokument „Briga za zajednički dom", koji uz druge ekološke teme obrađuje i to pitanje. Povjerenstvo savjetuje Dikasterij za nauk vjere, a tekst je odobrio prefekt toga Dikasterija, kardinal Víctor Fernández.
Uz biblijske i teološke temelje kršćanske etike okoliša, Dokument nudi dubinsku analizu pojma „grijeh protiv stvorenoga, Stvoritelja i drugih stvorenja". Iako su pape Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo povremeno govorili o „grijesima protiv prirode", dosad je nedostajala jasna teološka definicija i klasifikacija. Teološko povjerenstvo objašnjava: „Kršenje Božjega izvornog nauma dovodi do raskida triju temeljnih odnosa kroz koje čovjek ostvaruje svoje postojanje: odnosa s Bogom, s drugim ljudima i sa stvorenim svijetom. To neizbježno vodi do propadanja na osobnoj, društvenoj i cjelovitoj razini."
Promjena načina života
Prema Dokumentu, grijesi protiv stvorenoga svijeta također zahtijevaju „radikalno obraćenje". Osim tehničkih prilagodbi i zakonodavnih promjena, smatra se nužnom „temeljna promjena kulturnih vrijednosti". Pojedinci i društva pozvani su „istinski i bitno promijeniti svoj način života iz ekološke perspektive". To se odnosi na sve društvene skupine i sve zemlje. Uz osobnu odgovornost, potrebno je razmotriti i kolektivnu odgovornost te posljedice odluka koje donose veliki gospodarski subjekti. Razlog tomu je što oni „ugrožavaju opstanak ljudi i drugih vrsta na planetu".
U Dokumentu se opsežno citiraju zaključci Amazonske sinode iz 2019. godine u kojima stoji: „Predlažemo da se ekološki grijeh definira kao čin ili propust usmjeren protiv Boga, protiv bližnjih, protiv zajednice i protiv okoliša. To je grijeh protiv budućih naraštaja. Očituje se u djelima i ponašanjima koja truju i uništavaju skladan suživot u okolišu, krše načela međusobne povezanosti svih stvorenja, kidaju mreže solidarnosti među njima te zanemaruju stožernu krjepost pravednosti."
Grijeh protiv Stvoritelja
Povjerenstvo nadalje predlaže da se ekološki grijeh shvati na način sličan „društvenomu grijehu" i „strukturama grijeha" – pojmovima koje je prethodno osudio papa Ivan Pavao II. Ti pojmovi nadilaze individualističko poimanje grijeha prisutno u klasičnoj katoličkoj teologiji tijekom stoljeća. Štoviše, naglašeno je kako je riječ o pitanjima koja su strogo teološke naravi, stoga treba izbjegavati pojmove iz drugih područja, poput „ekocida". U Dokumentu se navodi da grijeh protiv okoliša treba shvatiti kao „grijeh protiv stvorenoga svijeta i Stvoritelja, tim više što on krši ono što je Bog Stvoritelj htio".
Teolozi dalje pišu: „Time ne samo da zanemarujemo Božji naum i loše postupamo sa stvorenim svijetom, već nanosimo štetu i svojim bližnjima – osobito najsiromašnijima i budućim naraštajima." Istodobno, povjerenstvo se ograđuje od doktrine takozvanoga ekocentrizma koja ljudsku vrstu promatra kao puki remetilački čimbenik u prirodi. Takvo ekstremno stajalište, navode, protivi se crkvenomu nauku, piše KTA.