U svojoj objavi opisuje svakodnevicu koju, kako tvrdi, mnogi kod kuće idealiziraju. Ona i suprug već pet godina rade u Njemačkoj, on na građevini, ona kao čistačica, no stvarnost je, naglašava, daleko od slike lagodnog života. Uz vlastite troškove, redovito financijski pomažu obiteljima u domovini: plaćaju račune, kupuju lijekove i šalju pakete.
Problem, međutim, nastaje kada pomoć prestane biti čin dobre volje i preraste u očekivanje. Prekretnica se dogodila kada su odlučili ne doći kući za Uskrs zbog povećanja stanarine i potrebe za štednjom. Umjesto razumijevanja, dočekala ih je, kako navodi, neugodna reakcija najbližih.
“Pozdrav, molim vas anonimno. Sramota me je i napisati ovo, ali moram negdje izbaciti iz sebe… U Njemačkoj smo suprug i ja već pet godina. Oboje radimo, on na baušteli, ja čistim po kućama i u bolnicama. Nije nam loše, ali daleko je to od onoga kako neki zamišljaju – da ovdje spavamo na novcu i da je sve lagano. Svaki mjesec šaljemo novac dolje našima, i mojima i njegovima: plaćamo lijekove, račune, šaljemo pakete, uskačemo kad god treba.
Problem je što su se moji kod kuće navikli da smo mi 'bankomati'. Čim smo rekli da nećemo doći za Uskrs jer moramo štedjeti za stan (gazda nam diže stanarinu za 200 eura), nastao je kaos. Moja rođena majka mi kaže: 'Pa zar nemate barem 500 eura da pošaljete kad već ne dolazite, da proslavimo kako treba?' Ljudi moji, ja taj novac zaradim na koljenima, ribajući tuđe podove. Nitko ne pita kako smo mi, jesmo li umorni, jesmo li zdravi, imamo li mi ikakve planove – svi samo pitaju kad će pare i kad ćemo doći s punim autom poklona.
Osjećam se kao stranac i ovdje i tamo. Ovdje nikad neću biti potpuno 'svoja', a tamo sam, izgleda, postala samo izvor novca. Pitam se, griješim li ja što želim nešto stvoriti i za svoju djecu ovdje, što želim uštedjeti za naš život, ili sam stvarno 'postala Nijemica', kako kažu, onog trenutka kad nisam dala zadnji cent iz džepa?
Kako vi izlazite na kraj s obitelji koja misli da u Njemačkoj novac raste na drvetu?
Nakon ove ispovijesti uslijedili su brojni komentari, a velik dio korisnika otvoreno je podržao autoricu, prepoznajući u njezinoj priči čest obrazac, nerealna očekivanja obitelji prema onima koji rade u inozemstvu.