Na najjužnijem dijelu svijeta, ispod leda debelog i do nekoliko tisuća metara, skriven je drevni krajolik planina i dubokih dolina. Nakon desetljeća radarskih i drugih geofizičkih istraživanja, znanstvenici su postupno otkrivali tajanstveni, zakopani svijet, a sada su prikupili dokaze o skrivenoj strukturi izvanrednih razmjera.
Tim predvođen geofizičarom Egidiom Armadillom sa Sveučilišta u Genovi identificirao je ispod istočne Antarktike golemu, lepezastu provinciju od tridesetak povezanih bazena, piše Science Alert, prenosi Index.hr.
Tragovi raspada superkontinenta
Struktura, nazvana Istočnoantarktička lepezasta bazenska provincija (EAFBP), širi se prema obali kao da je netko rastegnuo kut Antarktike oko središnje točke. Istraživači pretpostavljaju da je nastala prije raspada superkontinenta Gondvane, stvarajući zonu slabosti koja je kasnije mogla usmjeriti odvajanje Antarktike i Australije te možda i danas oblikuje kontinent.
"S obzirom na to da se ovi bazeni nalaze ispod otprilike polovice Istočnoantarktičkog ledenog pokrova, vjerojatno snažno utječu i na tok leda i na razvoj reljefa, što ih čini ključnima za glacijalne i hidrološke procese na Antarktici", navode istraživači u svom radu.
Važnost skrivenog reljefa
Pitanje o obliku kopna ispod Antarktike nije isključivo akademsko. Led se neprestano kreće, a to je kretanje vođeno konturama podloge. Detaljno poznavanje tih kontura omogućuje bolje predviđanje brzine i smjera toka leda.
Drugi važan razlog jest što Antarktika čini oko 10 posto kopnene mase Zemlje i predstavlja ogroman dio povijesti planeta. Mnoga pitanja o Gondvani, raspadu kontinenata i evoluciji kore ostaju neodgovorena jer veći dio kontinenta nije izravno vidljiv.
Neočekivano otkriće
Zanimljivo je da istraživači nisu ciljano tražili lepezastu geološku strukturu. Umjesto toga, istraživali su kako bi istočna Antarktika izgledala kada bi se led uklonio, što nije isto kao ono što pokazuju radarske snimke.
Procjenjuje se da Antarktiku prekriva 27 milijuna kubičnih kilometara leda, a sva ta masa pritišće podlogu. Kada bi led nestao, kopno bi se podiglo za čak jedan kilometar. Istraživači su kombinirali rekonstruiranu topografiju nakon tog "odskoka" s radarskim, gravitacijskim, seizmičkim i magnetskim podacima kako bi istražili skriveni krajolik.
Proučavajući rekonstruiranu topografiju, primijetili su nešto neobično. Mnogi veliki podledenički bazeni na tom području imali su istu osnovnu geometriju - nisu bili nasumične depresije, već su se širili poput lepeze iz zajedničke središnje točke blizu Južnog pola, što opisuju kao "jedinstven radijalni uzorak kontinentalnih razmjera".
Geološka lepeza
Ta geometrija izrazito podsjeća na tektonsku značajku poznatu kao sfenokazma, opisanu 1955. kao "trokutasta praznina oceanske kore koja razdvaja dva kratonska bloka, čiji se rubovi rasjeda spajaju u jednoj točki, a tumači se kao da je nastala rotacijom jednog bloka u odnosu na drugi".
Istraživači su razmotrili više procesa koji su mogli oblikovati EAFBP. Iako velike bazene mogu stvoriti naslijeđene strukture, rifting, glacijalna erozija i rastezanje kore, radijalni raspored bazena, zajedno s uzorcima debljine kore i topografije, najviše odgovara procesu poznatom kao rotacijsko rastezanje, pri kojem se kora širi prema van iz središnje točke poput otvaranja ručne lepeze.
Utjecaj na planinske lance
Ako je ova interpretacija točna, struktura bi mogla sadržavati dokaze o tektonskoj aktivnosti koja je prethodila raspadu Gondvane, kao i tragove o konačnom odvajanju Antarktike od Australije. Također bi mogla pomoći u objašnjavanju drugih obilježja Antarktike, poput visokih podledeničkih planina Gamburtsev i Transantarktičkih planina koje graniče s EAFBP-om.
Istraživači pretpostavljaju da je kretanje prilikom "otvaranja lepeze" moglo pojačati izdizanje u tim regijama, stvarajući planinske lance koji su danas među najistaknutijim skrivenim značajkama Antarktike, prenosi Index.hr.
Ovo objašnjenje nije savršeno. Teško je precizno odrediti vrijeme odvijanja procesa, a značajka bi mogla predstavljati više preklapajućih epizoda rastezanja. Buduća istraživanja usredotočit će se na razjašnjavanje tog aspekta. Antarktika i dalje ostaje teško dostupna granica, no znanstvenici malo-pomalo otkrivaju njezine tajne, otvarajući prozor u davno izgubljeni drevni svijet. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Geoscience.