Kako u Mostaru, tako i u drugim gradovima BiH, sve je veći broj ljudi koji si ne mogu priuštiti kvalitetan obrok i idu na spavanje gladni. Inflacija i divljanje cijena osnovnih namirnica dovelo je do toga da prizori gladnih osoba koje kopaju po kontenjerima nisu rijetki u bh. gradovima.
Prema procjenama, oko 1.000 građana Mostara koristi usluge javnih kuhinja. Međutim, stvarni broj onih kojima je pomoć prijeko potrebna mogao bi biti i dvostruko veći.
Surova realnost demantira zabludu da pomoć traže samo radno nesposobne osobe. Među najbrojnijim korisnicima su umirovljenici čija primanja ne mogu pokriti ni osnovne lijekove, nezaposleni, te osobe narušenog zdravlja.
Zbog osjećaja srama, mnogi najugroženiji Mostarci nikada neće zakoračiti u javnu kuhinu. Umjesto toga, prizori u kojima sugrađani prekopavaju kontejnere u potrazi za komadom kruha postali su naša tužna svakodnevica.
Ipak, u najtežim vremenima Mostar pokazuje svoje humano lice. Prepoznajući ovaj problem i želeći sačuvati osnovno ljudsko dostojanstvo svojih sugrađana, pojedini Mostarci razvili su tihu praksu solidarnosti: čistu, dobro zaštićenu hranu u vrećicama ostavljaju okačenu podalje od kontejnera.
Na taj način, oni kojima je obrok potreban mogu se poslužiti bez osjećaja poniženja, izbjegavajući kopanje po otpadu i poglede prolaznika. To je mali, ali izuzetno značajan gest koji pokazuje da, unatoč teškim vremenima, empatija u gradu na Neretvi nije izumrla.
U vremenu kada se ogromne količine hrane svakodnevno olako bacaju, svi bismo trebali slijediti ovaj jednostavan, a izuzetno značajan gest:
-
Umjesto da viškove hrane odlažemo u otpad, zapakujmo je u čistu vrećicu.
-
Ostavimo je na vidljivom i zaštićenom mjestu, podalje od kontejnera.
Tako ne samo da sprečavamo bacanje hrane, nego pružamo toplu ruku podrške i čuvamo dostojanstvo naših sugrađana koji u tišini vode najteže životne bitke. Malo našeg truda nekome znači obrok i spoznaju da u svojoj nevolji nije prepušten sam sebi.