Novozelandski dužnosnici najavili su da razmatraju pozivanje na izvanredne ovlasti koje datiraju iz kasnih 1970-ih, a koje bi mogle ograničiti koliko često vozači smiju voziti ako se globalne zalihe goriva smanje.
Rat na Bliskom istoku odmah je poslao udarni val na globalna tržišta, čak i u neke od najudaljenijih zemalja na planetu. Australija je već ublažila svoje stroge standarde suočena s nadolazećim nestašicama, što znači da će se gorivo s višim udjelom sumpora koristiti najmanje dva mjeseca, piše News.com.au, prenosi Jutarnji.
Novi Zeland razmatra nešto još kontroverznije.
U četvrtak je ministrica financija Nicola Willis otkrila da su vladini dužnosnici razmotrili zakon koji je prvi put uveden nakon Iranske revolucije 1979. godine, kada su globalna tržišta nafte bila ozbiljno poremećena.
Prema tim zakonima, vlasnici automobila morali su odrediti jedan dan u tjednu kada neće koristiti svoje vozilo i suočili su se s visokim kaznama ako bi bili uhvaćeni u vožnji. Također su dopustili vladi da odobri prodaju kupona kako bi se ograničila potrošnja goriva i količina koja se mogla prodati. Politika se obično nazivala “dani bez automobila” i trajala je od srpnja 1979. do svibnja 1980.
Ograničenja su uvedena tijekom drugog globalnog naftnog šoka, kada su svrgavanje iranskog šaha i rezultirajuća previranja naglo smanjili proizvodnju nafte i doveli do naglog porasta cijena diljem svijeta.
Vozači su morali na vjetrobranskom staklu istaknuti naljepnice s naznačenim njihovim danom “bez automobila”. Svatko tko bi vozio tog dana mogao bi se suočiti sa značajnim kaznama, dok su izuzeća izdavana za određene ključne radnike i hitne situacije.
Iranski napadi na brodove učinkovito su zatvorili Hormuški tjesnac kao odgovor na američko-izraelske napade u kojima je ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei.
Na Novom Zelandu, koji je uvelike ovisan o uvozu goriva, prosječna cijena benzina porasla je za gotovo 10 posto od početka rata, a cijena dizela za više od 20 posto, prema podacima tvrtke za praćenje cijena Gaspy.
Willis je rekla da bi ograničenja za automobile bila potrebna samo “ako bismo vidjeli stvarne poremećaje u našoj mogućnosti nabave goriva”. Ministar energetike Shane Jones rekao je da u maloj naciji od 5,3 milijuna stanovnika ili na putu do nje ima goriva za oko 50 dana.
Raniji odgovor Novog Zelanda bio je dio šireg obrasca u razvijenim gospodarstvima tijekom naftne krize 1970-ih, kada su vlade pribjegle hitnim mjerama smanjenja potražnje zbog smanjenja globalne opskrbe.
Tijekom naftne krize 1973. godine, koja je nastala kada su arapski proizvođači nafte smanjili izvoz u zemlje koje su podržavale Izrael u Jomkipurskom ratu, Sjedinjene Države su iskusile raširenu nestašicu benzina. Na benzinskim postajama formirali su se dugi redovi, a mnoge su pumpe presušile.
Vlasti su uvele niz hitnih mjera. Nekoliko država uvelo je sustave racioniranja “par-nepar” koji su vozačima dopuštali kupnju benzina samo određenim danima, ovisno o tome završava li im registarska pločica parnom ili neparnom znamenkom. Savezne vlasti također su uvele nacionalno ograničenje brzine od 88 km na sat u nastojanju da uštede gorivo.
Diljem Europe vlade su usvojile slične strategije za smanjenje potrošnje. Nizozemska i Zapadna Njemačka uvele su “nedjelje bez automobila”, privremeno zabranjujući privatnim vozilima promet osim za esencijalne usluge. Švicarska je uvela slična ograničenja, ostavljajući autoceste neuobičajeno praznima dok su stanovnici hodali i vozili bicikle cestama koje su inače pune prometa.
U 70-ima Japan, koji je uvelike ovisio o uvozu nafte, odgovorio je agresivnim poboljšanjem energetske učinkovitosti u industriji i prometu. Također su ulagali u tehnologiju vozila koja štede gorivo i restrukturirala dijelove svoje industrijske baze kako bi smanjila potrošnju energije.
Pretjerane politike često su bile kratkog vijeka, ali su dobro došle podsjetnik na to koliko se brzo stvari mogu promijeniti ako izbije rat s velikim naftnim igračem, piše News.com.au, prenosi Jutarnji.