S godišnjim brojem izgubljenih radnih dana od 21 na 1.000 zaposlenika, Njemačka se, zajedno s Nizozemskom, našla u sredini europske liste, prema izvješću sindikatima naklonjene Zaklade Hans Böckler. U Belgiji i Francuskoj zbog štrajkova izgubljeno je otprilike pet puta više radnih dana.
Ako se izračuna po zaposleniku, prosječni njemački radnik štrajka oko 10 minuta godišnje. U Finskoj, Cipru i Španjolskoj rad je prekidan znatno više nego u Njemačkoj, piše Fenix magazin.
Malo radničkih borbi zabilježeno je u Švedskoj s jednim danom štrajka, kao i u Austriji i Mađarskoj s po četiri na 1.000 zaposlenika.
Autori studije naveli su da je borba za veće plaće bila u središtu zahtjeva radnika nakon vala inflacije iz 2021. godine.
U prosjeku su se sindikati u eurozoni prošle godine borili za povećanje plaća od 4,5 posto, od čega, kada se oduzme inflacija, ostaje 2,1 posto rasta realnih plaća.
U Njemačkoj su povećanja nešto iznad prosjeka – 5,4 posto nominalno i 2,8 posto realno. Plaće su snažnije porasle, između ostalih, u Austriji, Portugalu i Slovačkoj.
Počevši od 2020. godine, autori studije primjećuju opći pad realnih plaća diljem Europe. Samo su u Portugalu plaće u tom razdoblju rasle brže od potrošačkih cijena.
U Njemačkoj su realne plaće prema kolektivnim ugovorima još uvijek oko pet posto ispod brojki iz 2020. godine. Rasprave o ograničavanju prava na štrajk u Njemačkoj ne odražavaju stvarnost, pišu autori Thilo Janssen i Malte Libker.
„Niti je broj štrajkova osobito visok, niti je pravo na štrajk osobito liberalno“, naveli su autori.