Hrvatski potpredsjednik Republike Srpske Davor Pranjić iznenada je došao u fokus dijela javnosti nakon što je čelnik Milorad Dodik prestao obnašati dužnost predsjednika. Pranjić govori o ulozi u institucionalnom okviru RS-a, položaju Hrvata u entitetu, odnosima s Dodikom te izazovima stabilizacije političkih prilika u Bosni i Hercegovini.
U intervjuu se osvrće na očekivanja od predstojećih izbora, položaj međunarodne zajednice u BiH, pitanje reformi i izmjene Izbornog zakona, kao i na perspektive izbjegavanja dugotrajne političke krize.
Večernji list: Gospodine Pranjiću, možete li najprije jasno objasniti koju ulogu trenutačno imate u vezi s predsjedničkim ovlastima u Republici Srpskoj – jeste li zapravo vršitelj dužnosti predsjednika?
- Moja pozicija je jasna – ja sam dopredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda. Odlukom o prijenosu ovlasti na mene za potpisivanje uredbi/ukaza za proglašenje zakona u određenom vremenu preuzeo sam odgovornost i ustavnu obvezu. Ne bih to nazvao klasičnim vršiteljem dužnosti jer je ustavni okvir nešto složeniji. Ono što je najvažnije jest da institucije rade jer praznina na vrhu države ili entiteta uvijek stvara prostor za nestabilnost.
Večernji list: Kako danas vidite odnos s čelnikom RS-a Miloradom Dodikom i način na koji funkcionira politička suradnja?
- Odnos je institucionalan i korektan. Ne ulazim u osobne odnose ni u dnevnu politiku. Moj stav je da suradnja mora postojati dokle god su na stolu pitanja od vitalnog značaja za građane. S Dodikom se slažem u tome da institucije ne smiju biti blokirane, naravno, u skladu s Ustavom i zakonom.
Večernji list: Koji su vaši prijedlozi i mjere za stabilizaciju odnosa unutar Republike Srpske, ali i u Bosni i Hercegovini u cjelini?
- Stabilnost se može postići samo kroz dosljedno poštivanje institucija i dijalog među narodima. Moj prijedlog je vrlo jednostavan: dosljedna primjena Ustava, izgradnja povjerenja i jačanje ekonomske suradnje. Ljudi odlaze iz BiH ne zato što ne vole ovu zemlju, nego zato što ne vide prilike. Ako budemo gradili prilike, a ne sukobe, stabilnost će doći prirodno.
Večernji list: Što očekujete od izbora 23. studenoga?
- Očekujem da izbori budu fer i transparentni. Oporba ima pravo pokušati sa zajedničkim kandidatom, to je legitimno. SNSD će nastupati s pozicije najveće i najorganiziranije stranke u RS-u i to mu daje prednost. Ono što želim vidjeti jest da izbori prođu mirno i da nakon njih nema osporavanja legitimiteta izabranih vlasti.
Večernji list: Kako gledate na ponašanje međunarodnih institucija, poput Europske unije i Ureda visokog predstavnika, u aktualnoj krizi? Od intervencionizma do šutnje. Čini se da nastoje ignorirati određene političke lidere. Može li se tako kriza razriješiti?
- Međunarodna zajednica u BiH ima dugu i složenu ulogu. Ignoriranje pojedinaca nije rješenje. Rješenje je dijalog i uključivanje svih aktera. Visoki predstavnik i EU moraju ostati prisutni, ali ne kroz nametanje rješenja, nego kroz posredovanje i poticanje kompromisa. Ni jedna kriza u BiH ne može se riješiti bez lokalnih lidera.
Večernji list: Vidjeli smo da je moguć dogovor oko Plana rasta, a je li i oko izmjena Izbornog zakona, posebno u svjetlu zahtjeva vašeg stranačkog šefa Dragana Čovića te dvolične uloge dviju “trojki”?
- Dogovor je uvijek moguć ako postoji politička volja, što smo ovaj tjedan i dokazali usvajajući plan rasta na Vijeću ministara. Plan rasta i reforme trebaju biti zajednički interes jer su uvjet za europske integracije i financijsku podršku. Kad je riječ o izmjeni Izbornog zakona, to je pitanje koje najviše opterećuje hrvatski narod u BiH i legitimno je da mi iz HDZ-a BiH inzistiramo na tome. Dvije “trojke” često šalju kontradiktorne poruke, ali na kraju će morati shvatiti da se bez dogovora svih triju naroda neće moći provesti ni jedna reforma.
Večernji list: Smatrate li da je izvjestan nastavak političke krize sve do izbora 2026. godine?
- Ako se nastavi ovakav stil politike “lepršavosti”, da se odluke donose više kroz sukobe nego kroz razgovore, onda je kriza vrlo izvjesna. Međutim, ne mislim da mora biti tako. Postoji prostor da se postigne konsenzus, barem oko najvažnijih pitanja – od ekonomskih reformi do europskog puta. Ako to ne uradimo, onda ćemo imati dvije izgubljene godine. Ako uspijemo, 2026. može doći kao vrijeme stabilnijih i konstruktivnijih izbora.