Ljubuški

Neslavan kraj javnoga ljekarništva

01.09.2016.
u 09:20
Pogledaj originalni članak

U Mostaru je javna ljekarna osnovana 1849., Stocu 1882., Ljubuškom 1886., Konjicu 1892., a u Čapljini 1926. Stoji to u Zbirci zakona, uredbi, pravilnika i propisa o apotekama iz 1932., koja se nalazila u arhivi donedavne stare ljekarne u Ljubuškom. Pokraj naziva mjesta u kojem se nalazi ljekarna, piše i broj stanovnika koje je ono imalo prema popisu iz 1931., pa ih je tako Mostar tada imao 20.295, Stolac 2700, Ljubuški 3335, Konjic 2500, a Čapljina 2242. U Ljubuškom je tadašnju ljekarnu vodila talijanska obitelj Madirazza. Voditelj je bio Franeto Madirazza. Bili su vlasnici stare kuće iz austrougarskog vremena, koja se nalazi u parku nasuprot OŠ Marka Marulića. Kuća je nacionalizirana i unuci Franeta Madirazze, koji žive u Beču, podnijeli su zahtjev u Općini Ljubuški da im se vrati.

Tadašnja javna ljekarna bila je na dva mjesta u Ljubuškom, a nova, komunistička vlast, ju je 1960. smjestila u novosagrađenu zgradu u blizini Doma zdravlja. Tu se nalazi i danas, zvala se Gradska ljekarna Ljubuški, međutim, vrata su joj čvrsto “zamandaljena”. Nažalost, od prošle godine ne radi. Županijska Vlada je 2006. donijela zakon prema kojem su sve tadašnje gradske ljekarne ugašene i ujedinjene u novoosnovanu zajedničku Javnu ustanovu Ljekarne ZHŽ. - Tada smo dobili novu upravu, novo računovodstvo, novi UO i zbog lošeg gospodarenja i upravljanja došlo se do bankrota. U trenutku kad je došlo do ujedinjenja i osnivanja JU Ljekarne ZHŽ, bilo je 23 zaposlenih, poslije je taj broj povećan za još 10-ak, a i članovi UO-a su imali naknade za svoj rad.

No, za sve to nije bilo pokrića, ni poslovnog ni financijskog. Mogu odgovorno reći da među zaposlenicima nije bilo zloupotreba, jednostavno to nije bilo moguće jer su nam bile oduzete sve moguće ingerencije, bili smo samo strogo izvršitelji profesionalnih zadaća. Je li ih bilo na nekom drugom mjestu, ne mogu reći, o tome nismo imali uvida i to treba netko drugi utvrditi, kaže jedan bivši djelatnik koji nije želio da mu objavimo ime.

Dodaje da se odgovor na pitanje zašto su javne ljekarne propale nalazi u razmjerno velikom broju zaposlenih u odnosu na obujam poslova, velikom padu cijena lijekova i pogrešnih poslovnih odluka zbog čega se nije mogla ostvarivati dobit koja bi pokrila troškove. Ističe i kolektivni ugovor koji je nametnut djelatnicima, a za poslodavca je bio nepovoljan jer su prema njemu plaće i druga primanja bili značajno veći.

- Osnivanjem JU Ljekarne ZHŽ, političari su oduzeli prava stručnjacima, profesionalcima da odlučuju o svojoj struci i profesiji.

Nakon svih peripetija u srpnju prošle godine Općinski sud u Širokom Brijegu otvorio je stečajni postupak s likvidacijom, gašenjem JU Ljekarne ZHŽ, a jedan od apsurda je da su zatečeni lijekovi ostali zaključani i zapečaćeni u ljekarnama i propadaju.

To je nečuveno, ravno zločinu. Onaj koji je provodio stečajni postupak nije se pobrinuo da se lijekovi vrate dobavljačima kako bi se smanjila stečajna masa, zaključuje naš sugovornik.•

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.