Seriju razgovora s izvjesnim partnerima u vlasti otvorio je čelnik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović preuzimajući inicijativu u situaciji još uvijek prilično nervozne komunikacije pojedinih političkih "watchdogova" koji vlastiti neuspjeh, pa čak i propast s posljednjih izbora, nastoje kompenzirati utvrđivanjem granica "crvenih linija" do kojih bi trebali ići njihovih sunarodnjaci. U biti, radi se o pokušaju dodatnog otežavanja uspostave novih vlasti te podizanju ljestvice kako bi što dulje mogli ostati na vlasti i istodobno spriječiti da očiti izborni pobjednici preuzmu ono što im pripada, piše Večernji list BiH.
Takva vrsta igre najočitija je na bošnjačkoj političkoj sceni, gdje su stranke Narod i pravda i Demokratska fronta, te djelomično i Stranka za BiH, nastavile s poznatim podvalama "izdaje nacionalnih interesa", izdaje države, crvenih linija... do kojih se smije nešto "dati Čoviću i Dodiku". No čelnici HDZ-a BiH i SNSD-a odredili su početne pozicije za pregovore o sudjelovanju u stvaranju novih koalicija u vlasti u čijoj izgradnji prvi put nakon 26 godina neće presudno sudjelovati američko Veleposlanstvo, Ured visokog međunarodnog predstavnika, Izaslanstvo EU, njemačka ili administracija Ujedinjenog Kraljevstva. U biti, svi navedeni nakon Trumpove administracije sa sjedištem u Sarajevu imaju daleko manji značaj za rasplet uspostave nove vlasti. Dapače. Javna je tajna da je bivši američki veleposlanik Michael Murphy izbacio SDA iz vlasti, a zatim se obračunavao s čelnikom SNSD-a Miloradom Dodikom, organizirajući njegov kazneni progon, te je potkraj mandata kroz projekt Južne plinske interkonekcije nastojao stvoriti temelj za sankcioniranje čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića.
Cijelo modeliranje političke realnosti u Bosni i Hercegovini započelo je još daleke 1998. godine "demokratskim promjenama" u Republici Srpskoj, a nastavilo se "treniranjem demokracije" s Barryjevim amandmanima i izbacivanjem hrvatskih legitimnih političkih predstavnika iz vlasti u vremenu Alijanse za promjene iz 2000., što je predvodio veleposlanik Thomas Miller, a u javnosti se s Hrvatima obračunavao Wolfgang Petritsch, te kasnijim projektima protuhrvatske Platforme 2010. s potporom ponovno američkog Veleposlanstva i iznimno nečasnom ulogom tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka. Dio toga procesa bilo je i nametanje lažnih političkih predstavnika Hrvatima bilo kroz Predsjedništvo BiH ili u domovima naroda.
Kraj ovoga procesa svojevrsnog eksperimenta izgradnje država nacija te intervencionizma na Balkanu (Kosova i BiH) označio je još prošle godine zamjenik američkog državnog tajnika Christoph Landau i otada je posve drukčiji mod odnosa ove administracije prema BiH. U fokusu njihova djelovanja gotovo isključivo su ekonomska pitanja. Uz, dakako, očuvanje poretka uspostavljenog Daytonskim mirovnim sporazumom. Jedino je sigurno kako u Washingtonu ne bi blagonaklono gledali na, primjerice, uključivanje Stranke za BiH u vlast upravo jer je protiv toga da američka kompanija AAFS, bliska poslovnim ljudima iz Trumpova interesnog kruga, realizira projekt Južne plinske interkonekcije.
Nakon jasne postavke kako su HDZ BiH i SNSD zauzeli gard da u vlasti trebaju biti izborni pobjednici, sada je u potpunosti odgovornost prebačena na političko Sarajevo. Ponajprije na pobjednike izbora na bošnjačkoj strani. Ponajprije Stranci demokratske akcije koja će imati većinu kako u zastupničkim domovima entiteta i države tako i posve pouzdano i u bošnjačkim klubovima gornjeg federalnog i državnog Parlamenta. No pritom je važno uzeti u obzir snagu SDP-a Bosne i Hercegovine i partnera koji su se pokazali najuspješnijim u pozicioniranju predstavnika Hrvata i Srba iz županija u kojima stranke iz ovih dvaju naroda ne mogu izabrati svoje legitimne političke predstavnike.
Zato je izvjesno da bez SDP-a BiH i njegova utjecaja u srpskom i Klubu ostalih, ali i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, nije moguće zamisliti jednostavno formiranje vlasti. Osim ako ne bude zastupnika koji su spremni prodati vlastiti politički dres te tako stvoriti većinu na jednoj ili drugoj strani. Ovi izbori, ali još više poslijeizborna križaljka, pokazat će zrelost političara iz triju naroda i dati dogovor jesu li u stanju nadići mentalitet ovisnika od tutorstva te samostalno donositi odluke, najprije važne za građane, tri naroda. A onda i zapadnoeuropske integracije.