Općina Prozor-Rama obiluje svojom prirodnom blagodati. Ramski-vjesnik.ba donosi priču o čovjeku koji je prisiljen ratnim djelovanjem morao sigurnost naći u Danskoj. Tamo je pokupio brojna iskustva, vratio se u svoje Duge te ono svoje prošireno znanje primjenio na svojoj zemlji, u svojoj općini. To svoje znanje pretvorio je u sočne jagode kojima ne mogu odoljeti kupci iz bližeg i šireg okruženja.
Nusret Nuspahić cijeli svoj život nije ništa drugo radio osim bavljenja poljoprivredom. Kroz svoj radni vijek uzgajao je brojne povrtlarske kulture. Rat ga je prisilio da se na neko vrijeme skrasi u Danskoj. Tu su mu se djeca školovala, tri kćeri i jedan sin koji je čak završio dva magisterija i radi kao kapetan broda. Djeca su ostala u Danskoj, samo jedna kćer se udala u Bugojno pa mu je najbliže i priskoči kada mu je potrebna pomoć.
O svom životu Nusret kaže: „Sedam godina sam proveo u Danskoj. Nostalgija me stalno proganjala. Jednostavno, nisam mogao više i vratio sam se u svoje mjesto. Volim slobodu i da se osjećam slobodno kao ptica. Tamo to nisam imao. Moja sloboda je ovdje.“
Nakon što se vratio u Duge Nusret je započeo ponovno s poljoprivredom. Nabavio je vlastitim sredstvima plastenik te je u njemu uzgajao različite rasade i povrtlarske kulture, a onda se orjentirao na uzgoj jagoda.
„Samo jedan plastenik ima oko 400 m2 i još sam posadio oko dva duluma malina, oko 2000 sadnica sorte mikera i vilameta. Uglavnom to radim sam uz potporu obitelji i uzimam ponekad radnike. Teško je naći poštena radnika. Evo iz ovog plastenika ovdje očekujem prinos jagoda od oko tonu i pol. Cijena je zadovoljavajuća i bila je 7 KM za kg, a sada smo je spustili na 6 KM. Jagodu beremo već od početka četvrtog mjeseca i bit će je do kraja petog mjeseca. Sve je maloprodaja i to na pijaci ovdje u Prozoru ponedjeljkom, srijedom u Gornjem Vakufu-Uskoplju, petkom u Bugojnu. Sve se uvijek proda.“ O svom radu i proizvodima rekao je Nusret za Ramski vjesnik.
U zadnje vrijeme svjedoci smo kako vremenske prilike nisu nimalo pogodovale poljoprivrednim proizvođačima. Pitali su Nusreta što on kaže o tome i može li se od poljoprivrede živjeti.
„Od poljoprivrede se ipak može živjeti, a može onaj koji to voli i hoće da radi. Čovjek mora biti slobodna ptica i to voljeti.“ Taj svoj rad potvrdio je kvalitetno opremljenim plastenikom gdje je izvršena potpuna zaštita jagoda, a navodnjavanje je urađeno i po zemlji i visinsko kroz male rasprskivače. U toj izradi plastenika pomogao mu je sin koji živi u Danskoj. Sve što je urađeno, stvoreno je vlastitim sredstvima.
„Očekivao sam barem četiri do četiri i pol tone malina, ali eto, mraz je učino svoje. Bit će popravke ako bi sada vrijeme bilo dobro i može se očekivati jedno tri i pol tone.“ S posebnim ponosom priča Nusret o malinama.
I tako dok priča hoda oko malina kao da su čeljade, a ne neka biljka.